Mađarska je ponovno došla u posjed srebrnog posuđa iz razdoblja Rimskog Carstva. S obzirom na to da je riječ o našem srebru, bolje je da bude ovdje nego na bilo kojem drugom mjestu i zato smo ga odlučili vratiti kući – slavodobitno je izjavio mađarski premijer Viktor Orban krajem ožujka 2014. Potom je u vidnoj žurbi napustio parlament u kojem je netom svijetu objavio da je Mađarska postala vlasnica sedam primjeraka Seuso kolekcije, ili zbirke iznimno vrijednih srebrnih predmeta iz razdoblja kasne antike. Orban nije smatrao potrebnim dodati da je njegova vlada do srebrnih predmeta došla kupnjom, tj. za navedenih sedam primjeraka mađarski su porezni obveznici izdvojili 15 milijuna eura, piše Večernji list.
Prodavatelj kolekcije bio je lord David Douglas Spencer Compton, sedmi markiz od Northamptona. Tako je, kako se danas čini, i 24 godine nakon što je tadašnja javnost doznala da se u Jugoslaviji (možda) nalazi mjesto odakle je kolekcija ilegalno iznesena u inozemstvo te 34 godine nakon što se, barem prema sada dostupnim podacima, prvi primjerak kolekcije pojavio u rukama trgovca umjetninama Antuna Tkaleca, trajnije riješeno pitanje pripadnosti polovine kolekcije. Karakteristično, objava Orbanove kupnje izazvala je kratkotrajno zanimanje medija, da bi potom sve utihnulo. Zašto 2014. hrvatski premijer nije bio u Orbanovoj ulozi i slavodobitno uzviknuo: „Obiteljsko srebro vratilo se kući!“, predmet je sljedećih redaka.
Seuso i njegovo blago
Nekoliko dana medijskog tematiziranja u proljeće 2014. u oštrom je kontrastu s javnim interesom koji je vladao za gotovo svaku pojedinost o kolekciji prije proljeća 1990. kada se za nju doznalo. Ubrzo je postalo kristalno jasno da je riječ o kolekciji kasnoantičkog srebra vrhunske izrade pa onda i iznimne vrijednosti. Sastoji se (kakva je situacija danas) od 14 primjeraka. Među njima tako nalazimo Dionizijevski vrč, predmet ukrašen s osam dionizijevskih likova, u koji je moglo stati čak četiri litre tekućine. Potom, predmet nazvan Animal Ewer, ili još jedan vrč ukrašen prikazima životinja i vrhunske izradbe.
Tijelo je vrča, prema jednom opisu, „nevjerojatno minuciozno ukrašeno sa 120 šesterokuta, 10 okomitih i 12 vodoravnih šesterokuta, od kojih je 60 s geometrijskim, a 60 s naturalnim motivima“, poput poprsja, košare, vaza, lavova, medvjeda, veprova i zečeva. Kolekcija je u umjetničkim krugovima ipak vizualno najviše poznata po, doista, prekrasnim srebrnim tanjurima koji se danas zovu: Hunting Plate, Meleager Plate, Achilles Plate i Geometric Plate. Ovom prilikom pozornost ćemo usmjeriti na Hunting Plate ili, kako ga još zovu, Sevso Plate. Promjera je 70,5 cm, teži 8873 grama, a izrađen je od srebra iznimno visoke čistoće, između 96% i 97%.
Osim prikaza motiva iz lova na vepra, antilopu, sjevernog jelena, leoparda, divljeg magarca, lava, gazelu, zeca, leoparda (na obrubu), tanjur sadrži i natpis H(A)EC SEVSO TIBI DVERNT PER SAECVLA MVLTA POSTERIS VT PROSINT VASCVLA DIGNA TVIS. Ili, prema jednom tumačenju: „Neka ove posude, o Seuso, vjekovima dostojno služe tebi i tvojemu potomstvu“. Navedene riječi poslužile su (nekim) stručnjacima da utvrde ime vlasnika srebra, pa je danas gotovo općeprihvaćeno da se njime služila osoba koja se zvala Sevso/Seuso, prema svemu sudeći čovjek keltskog, ilirskog ili germanskog podrijetla i gotovo sigurno vojničke profesije. Prema jednom novijem tumačenju Seuso je navedeni pladanj mogao dobiti na poklon, moguće od nekoga iz samog vrha rimske vlasti sredinom 4. stoljeća.
Navodna veza između tadašnje Jugoslavije (kasnije Hrvatske) i Seusove kolekcije počinje u prvim mjesecima 1990. Tada je, nakon što se pronijela vijest da je britanska aukcijska kuća Sotheby’s naumila prodati kolekciju navodne vrijednosti oko 200 milijuna američkih dolara, britanski novinar David Keys stupio u dodir s direktorom Arheološkog muzeja u Splitu Emilijem Marinom, prenijevši mu informaciju da je riječ o „blagu“ iz vremena Rimskog Carstva.
Ostatak tekst pročitajte na web portalu Večernjeg lista.
Dnevnik.ba