Da, istina je, ja sam kći Milivoja Bolobanića. Marija Seferagić Večernjem listu je potvrdila da je kći hrvatskog egzorcista, a time i navode koje je Večernji doznao još prije nekog vremena i uspio ih do kraja istražiti nakon molbe svećenika sa zadarskog područja. Baš oni su, htijući ostati anonimni, dostavili dokument iz šibenskog DORH-a, u kojem se u jednom sporu spominje da je Milivoj Bolobanić darovao kuću u Donjoj Stubici kćeri...
Večernji navodi se odlučio objaviti ovo upravo sad, nedugo nakon što je svećenik iz Sikirevaca kažnjen duhovnom obnovom nakon poruka seksualnog sadržaja tamošnjim ženama. Odlučili su, navode, priču objaviti ponajprije nakon što je na to pristala njegova kći koja je osjetila olakšanje pozivom i mogućnošću da objavi tko joj je otac. Odlučili su, dodaju, objaviti sve unatoč tome što nisu kontaktirali Bolobanića jer su iz Nadbiskupije zadarske preporučili da ga ne zovu..
Milivoj Bolobanić je međunarodno poznati istjerivač đavla i svojedobno kraće vrijeme čak i privremeno prvi čovjek zadarske nadbiskupije. On je autor i međunarodno poznate knjige „Kako prepoznati zamke Zloga“ sa svjedočanstvima o istjerivanju sotone.
- Milivoj Bolobanić naveden je u prijavi DORH-u kao otac tada 21-godišnjakinje. I do nas niže pozicioniranih svećenika došla je informacija da ima dijete… pa da je čak i svjedočio na sudu, a o svemu ovome mora znati i zadarski nadbiskup jer ga navodno po Vatikanskim ugovorima DORH o svim sudskim postupanjima u kojima sudjeluju svećenici, mora obavijestiti. U crkvi se takve stvari događaju, ali ako mi moramo šutjeti i biti anonimni, ne morate vi novinari… - rekao je Večernjakov izvor, inače svećenik, o navodnom očinstvu zadarskog egzorcista.
Večernjakovi novinari svojedobno su ga pratili u postupku “istjerivanja đavla”, i to u prostorima jedne zadarske crkve. Tad se potiho moglo čuti i da ima “psihički bolesnih ljudi među onima nad kojima svećenik provodi egzorcizam”, no na novinarska pitanja o tome Bolobanić je uistinu argumentirano odgovarao…
Naime, na pitanje kako prepoznati što je psihička bolest, a što opsjednutost, rekao je tada da egzorcisti uvijek najprije savjetuju posjet psihijatru da se utvrdi je li riječ o psihičkoj bolesti, ali i kako mnogi egzorcisti kažu da bi mnogi koji se liječe na psihijatrijama možda bili oslobođeni da su prije došli svećeniku na molitvu. Dodao je i da poštuje znanost, ali da se vidi da je ona nemoćna kad je riječ o opsjednutosti. Istaknuo je kako se sve više ljudi, ne shvaćajući opasnost Zloga, bavi okultizmom, vračanjem, kletvama, urocima, kojima je cilj iz čiste zlobe naštetiti drugima.
Danas umirovljeni svećenik u dva je mandata bio tajnik Svećeničkog vijeća Zadarske nadbiskupije, župnik je bio u Privlaci, Zemuniku, Biogradu na Moru, u Zemuničkom i Zadarskom dekanatu, obavljao je i dužnost predsjednika Dijecezanskog vijeća za pastoral mladih i generalnog vikara.
Predgovor za njegovu knjigu „Kako prepoznati zamke Zloga“ napisao je osobno nekadašnji predsjednik Međunarodnog udruženja egzorcista Katoličke crkve, pokojni don Gabriele Amorth. U Nakladi Benedikta u opisu knjige ističu kako je to najprodavanija knjiga u Hrvatskoj od 2000. godine, prodana u više od 40.000 primjeraka te da ju je autor, don Milivoj Bolobanić, svećenik s velikim iskustvom razgovora s ljudima opterećenim raznim duhovnim i vremenitim teškoćama, napisao u želji da onima koji je budu čitali pomogne spoznati uzroke svojih problema i zabluda i da krenu putem vjere, oslobođenja, Božjega mira i radosti.
Bolobanić je prije bio prilično prisutan u medijima, u jednom od intervjua tvrdio je i da pjevačicu Severinu 'polako zaposjeda Nečastivi', za Vidovitog Milana također je ustvrdio da ga je obuzeo strašni Zli, a nije štedio ni političare kojima je poručio da im treba duhovna obnova. Od odlaska u mirovinu 2014. za njega se gotovo nije čulo, a posljednji put prošle godine je u medijima pisano da je pod ovrhom zbog računa za struju nad imovinom koju je naslijedio.
Pokušali su novinari preko zadarske nadbiskupije, preko tadašnjeg predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, dobiti i don Milivoja Bolobanića da navode potvrdi ili opovrgne, a na upite je li istinito svjedočanstvo svećenika koji su dojavili da je Bolobanić otac djevojke u Donjoj Stubici iz Zadarske nadbiskupije su odgovorili:
- Glede Vaših pitanja koja postavljate temeljem i dijela dokumenta čiji ste nam preslik poslali elektroničkim putem, Zadarska nadbiskupija smatra pravno nezakonitim i moralno neodgovornim očitovati se na postavljena pitanja, a nema uvid u cjeloviti dokument čiji bi preslik bio službeno ovjeren kod javnog bilježnika da je pravovaljan i da odgovara originalu cjelovitog dokumenta. Riječ je i o zadiranju u zaštitu osobnih podataka pojedinaca, što ima svoje pravne posljedice. Zadarska Nadbiskupija nije upoznata s postupkom kojega prema dijelu preslika dokumenta navodite. Glede kontakta s don Milivojem Bolobanićem, liječnička je preporuka da ga se zbog njegove visoke starosne dobi i zdravstvenog stanja ne izlaže kontaktima - istakli su iz Zadarske nadbiskupije.
A onda je mlada žena, autorica rečenice s početka teksta, odlučila da ne želi više biti zatajena. I ispričala Večernjakovoj novinarki priču nad pričama. O ljubavi, razumijevanju i praštanju…
- Dok sam bila mala, do 14. godine, ja sam čula više priča o ocu, da je umro ili da je u Americi, nisam znala ništa o tome. Samo me jedan dan nazvao na mobitel i rekao: Ja sam tvoj tata. Ne znam koja je namjera bila, nije se baš neki odnos iz toga razvio, što je i logično jer nismo bili blizu. Ali 'ajmo reći da je pokušao koliko je mogao. On sigurno isto u sebi ima neku dozu križa od svega toga, moguće i krivnje, ipak je morao birati – priča Marija Seferagić te dodaje da ih je financijski pomagao.
Navela je i još neke osobe iz njegova života, ali ih Večernji ne navodi jer ih nije uspio kontaktirati. Iz svake rečenice Mariji izbija razumijevanje. Svog oca gleda kao ljudsko biće, ne svećenika, ne „onoga koji ju je napustio“.
- Ja sam inače mišljenja da je taj celibat, sam po sebi, izmišljena ljudska stvar, tako da ga u tom aspektu razumijem, to po mojim uvjerenjima nije prirodno tražiti. Ja ga ne krivim što je učinio to što jest, što on ima djecu, što je imao odnose sa ženama, to rade svi muškarci na svijetu, to je meni prirodna potreba ljudskog bića. Ali, to što je odabrao biti neprisutan, što je ostao u tom nekom iskrivljenom uvjerenju u kojem ga crkva tjera da bude, za to sam ga krivila. Ali na kraju čak nemam ni toliko problema s cijelom tom pričom i s njim, nekako sam to prihvatila koliko mogu. Čak i da ga nazovem i da dođem tamo, isto ne znam što mogu očekivati. Pozdraviti ga i reći: Ej, tu sam, sjećaš se mene? I što sad, o čemu imamo pričati… - potpuno se otvorila ova mlada žena koja je prvo pitala znaju li novinari je li živ, zdrav i priseban.
Otkriva i da je prije nekoliko mjeseci dobila potrebu da ga vidi ili čuje jer je pretpostavila da nemaju još puno vremena, s obzirom na njegovu poznu dob.
- I poslala sam poruku na broj koji nažalost jedini imam od tinejdžerstva. Nisam dobila ništa nazad pa sam zaključila: Ok, ili nije njegov broj ili ne želi odgovoriti. Ni vaša misija nije slučajna jer ste mene nazvali koji mjesec nakon što sam pomislila da bih se htjela čuti s njim. Ništa nije slučajno, sve se događa s razlogom. I za vas ima nešto u ovoj priči – uvjerena je Marija Seferagić.
Nije bliska crkvi, no kaže da je to njezin osobni izbor i nema veze s njezinim ocem, iako su je odgajali u tome. Otišla je, kako kaže, na neku svoju stranu. Bavi se Theta healingom.
- To je posebna metoda iscjeljivanja, certificirani tečajevi za terapeutski rad s ljudima. Valjda sam tu crtu i od njega na neki način dobila. Zapravo je slična ta neka konekcija sa Stvoriteljem, svatko na neki svoj način to vidi. Valjda mi je nešto korisno dao u tom aspektu, genetski – zahvalna je Marija.
Ima svoje zaključke o odlukama svoga oca.
- Po pričama koje ja znam o Milivoju, sumnjam da bi on uopće htio imati obitelj kao takvu, mislim da to njemu nije bio cilj kad je bio s tim ženama. No nije računao na posljedice. Čak i da mu je netko rekao: Idi budi sa svojom djecom, sumnjam da bi to htio. On je sam odlučio da to ne želi, da je ovo možda grijeh – pokušava dokučiti motive.
Nedavno je, kaže, pisala tekst o Ocu, Stvoritelju i o svom biološkom ocu, i povezala koliko je ušla u ljutnju koja je potrajala godinama. Odnos s ocem odveo ju je u to da mrzi Boga, da za nju bude izvor zla, nešto užasno.
- A stalno me zvao. To su trenuci koje osobi koja ne vjeruje ni u što ne možeš riječima objasniti, ni mentalno argumentirati. Kao da je tu bio Stvoritelj, kreator, koji mi je u najtežim trenucima pokazao stanje bez trunke patnje u životu. Vjerujem da su ti trenuci povezani s mojim ocem i njegovim naslijeđem i svime što je on radio. Nekako sam našla odgovor u ovoj tehnici koju radim, Theta healing, gdje smo mi učeni kako stupiti u kontakt s tom energijom, kreacijom, i čuti odgovore – pojašnjava i dodaje:
''I na tom dijelu sam nekako zahvalna svom ocu jer vjerujem da je ta njegova konekcija, kakva god čista i nečista bila, ali je bila, i sve s čim se on suočavao u egzorcizmima, jer to su stvarno teški procesi za ljudsko biće, da svjedoči takvim energijama, nije ni njemu lako. Čudim se da je još uvijek živ''.
- Koliko god je on kao čovjek odabrao možda iz naše perspektive krivih odluka, moguće da je i toliko ljudskih života spasio. Ne možemo reći što je pravedno.
Opisuje da je kao tinejdžerica otišla na duhovnu obnovu u Samobor, dok je još bio živ fra Zvjezdan Linić, došla se tamo rugati jer je bila u revoltu i ljutnji.
- Mislila sam: sad ću dokazati svima da je lažov. Kad sam stala pred čovjeka, kad je kroz mene prošla energija, to mi je bio prvi susret sa Stvoriteljem, pala sam na pod, suze na oči i histeričan smijeh. To je bio prvi trenutak da sam spoznala da postoji nešto više, koliko god se bunila protiv toga, koliko god to povezivala sa svojim ocem i napuštanjem – posvjedočila je Marija Seferagić…
Dnevnik.ba