Ej raštiko jesi li skuvana,
u mojoj si pjesmi opjevana.
Kao da si od suvoga zlata,
opjeva te ja u pola sata.
Oduvijek si među nama bila, mnoga usta ti si nahranila,
mnoge ti si spasila od gladi pa te narod još i danas sadi.
Uz te ide ganga i veselje,
ti si naše omiljeno zelje.
Omiljeno jelo u Hrvata,
i u sestre i u moga brata.
Kažu da si sirotinjska hrana,
al od Boga ti si nama dana.
Vjerujte mi, ne bi ništa slago kad bi reko da si naše blago.
Kad te skuva Hercegovka stara, i doda ti dva kila rebara, zamiriše tada kuća cijela, nema usta što te ne bi jela.
A kad u te zamota se mesa,
zamiriše brate do nebesa.
Čini mi se mogo bi bez zraka, ali ne mogu bez dobra japraka!
Ma raštiko stvarno si od zlata, uvijek bit ćeš na stolu Hrvata,
za tijelo si melem,
za stomak si lijek,
i zato vam svima želim DOBAR TEK!
Pišu Grude
Dnevnik.ba