Prije pet godina svjetski poznatu nogometnu školu La Masiju u Barceloni zamijenio je maksimirskim terenima, a imao je tek 16. Danas je najskuplji igrač Dinama i vjerojatni novi vlasnik rekordnog transfera “modrih”.
Svima su ove sezone puna usta Danija Olma (20), koji je vodio Dinamo do velikih pobjeda u Europi, ali kad je napuštao rodnu Kataloniju, prolazio je kroz teško razdoblje. Najbolje to zna otac Miguel (53), s kojim su novinari portala 24sata razgovarali o Danielovoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
- Dani mi je uvijek govorio kako mu je odlazak iz Barcelone bila najteža odluka u životu. Nije ju donio u kratko vrijeme, nego je o njoj puno promišljao i vagao. Jako važnu ulogu u transferu iz Barcelone u Dinamo odigrao je menadžer Andy Bara, koji nam je u ono vrijeme predstavio Dinamo i njegov projekt. Novac u toj dobi ne smije igrati važnu ulogu. Da je do toga, išli bismo u Englesku. Puno mladih nogometaša je i otišlo, ali na kraju je malo njih uspjelo kao profesionalci. Pet godina kasnije sretni smo što smo tako odlučili - govori tata Olmo.
Nesvakidašnji je potez da igrač iz ponajboljeg svjetskoga kluba dođe igrati nogomet u Hrvatsku i obitelji je, ne samo zbog prilagodbe na novu sredinu, bilo teško.
- Ljudi iz nogometa govorili su mi da sam izgubio glavu, da sam lud! Ali odluku sam donio mirnoćom koju mi je Dani prenio. Odlučivali smo o preseljenju nedugo nakon što je umro moj prijatelj Tito Vilanova, bivši trener Barcelone. Nije bilo nikoga tko bi stao iza njega i obećao mu da će biti važan dio momčadi. Govorili su tek kako će jednom tjedno postupno moći trenirati s prvim sastavom. No do toga ipak nije došlo, a u Dinamu je od početka dobio šansu stalno trenirati s prvotimcima. To mu je jako pomoglo u razvoju - kaže.
Prve dvije i pol godine u Zagrebu Dani je živio s majkom Dorom, otac je tad radio kao trener u Španjolskoj, a u Hrvatsku je stigao i dvije godine stariji brat Carlos (22), koji se okušao u Hrvatskom dragovoljcu, a u međuvremenu se vratio u Španjolsku i danas je u Madridu, gdje igra za niželigaša Alcalu. Cijela je obitelj bila velika podrška Daniju kad je napuštao Kataloniju, a baš je on jedan od najzaslužnijih što je Dani uzeo loptu u noge.
- U djetinjstvu je uvijek bio uz loptu. Obojica su imali strast za nogometom i nikakve druge igre nisu im bile prioritet. Dani je počeo trenirati nogomet vrlo mlad, prva momčad bila mu je Mercantil, gdje stasaju mladi igrači. Kasnije je otišao u Terrassu i tamo je napredovao igrajući sa starijom djecom. Jednu je sezonu boravio u Espanyolu, gdje je bio najbolji strijelac. Kao otac teško mogu biti objektivan, ali vidio sam od malena da on ima drugačiji način gledanja na nogomet i življenja s njim od ostale djece - kaže.
Analiziraju svaku utakmicu
Danas on živi uz Danija i pomaže mu na psihološkom planu.
- Uključen sam i u stvari vezane uz Danijevo zastupanje, s menadžerima Juanmom Lópezom i Andyjem Barom, ali prioritet su mi Danijeve potrebe, da budem s njim i da radimo individualno. Ne razgovaramo kao otac i sin nego kao trener i igrač. Analiziramo utakmice bez zadiranja u taktiku jer jako poštujem Nenada Bjelicu, kao što sam i prošle trenere. Ocjenjujemo odluke koje je donosio na terenu. To je važan faktor u nogometu, kako bi se se još bolje razvio - kaže Miguel i otkriva kako je oprezan u kritici...
- Ne kritiziram Danija vruće glave. Kad odigra dobro, pohvalim ga, a kad ne odigra, pričekamo idući dan - nasmijao se Miguel Olmo.
Otkrio je i kako je prošlo ljeto s predstavnicima Dinama razgovarao o sinovu transferu, ali uvjerili su ga da ostane.
- Bilo je ponuda, smatrao sam da Dani treba otići u jaču, kompetitivniju ligu da bi nastavio sazrijevati kao nogometaš. Rekli su nam da nije vrijeme za odlazak jer Dinamo te sezone nije igrao u skupini europskog natjecanja, da će Dani imati važnu ulogu u pokušaju napada na Ligu prvaka ili Europsku ligu i da imamo strpljenja. Iako sam tad osjećao da je trenutak za odlazak, da je to najbolje za mog sina, kao nogometni trener znam da klub mora braniti svoje interese, da mora zagovarati dobro rješenje po njih, koje bi moglo biti dobro i za Danija. Tako je i bilo. Prošle godine nismo više raspravljali o tome treba li otići ili ne. Prihvatili smo odluku kluba i sretni smo zbog svega što je Dani postigao ove sezone - rekao je.
Barcelona? Ne igraju osjećaji
Ovo ljeto odlazak iz Maksimira, kako sad stvari stoje, čini se sasvim izglednim. Dani bi, kaže, volio zaigrati u Bundesligi, Premiershipu ili Serie A, a povratak u Barcelonu nije izgledan jer bi tamo teško mogao igrati.
- Mislim da je ovo ljeto idealno za odlazak. Svi u njegovoj obitelji i okruženju jako smo zahvalni Dinamu, Zagrebu, Hrvatskoj i navijačima na potpori, svim prijateljima koje smo upoznali tijekom našeg boravka ovdje. Ali vjerujem da je trenutak da Dani napravi korak, ode u neku od pet najjačih liga i nastavi se razvijati u nogometnoj karijeri. Da ima mogućnost i da zaigra za reprezentaciju. Najbolji je trenutak ne samo za Danija, nego i za Dinamo.
- O Barceloni možemo razgovarati, uvijek će nam biti važna, velika većina naše obitelji ima jaku vezu s Barcelonom i kao klubom i kao gradom, ali i Katalonijom. Ali znamo da smo napustili klub jer Dani nije mogao biti na nivou koji je trebao. Na kraju to nije bilo pitanje Barcelone kao kluba, nego osoba koje su procjenjivale što Dani može postati sutra. Uvijek sam smatrao da klub treba biti ispred osoba, neovisno o tome kakva bila odluka. Želimo odlučiti najbolje za Danijevu budućnost, kao kad smo dolazili u Dinamo. Osjećaji ne smiju biti presudni - kaže Miguel i dodaje:
- Njemu je 20 godina, bio je jedini iz godišta 1998. među deset finalista za nagradu "Zlatni dečko" i jedini iz svog godišta koji je pozvan u španjolsku U-21 reprezentaciju, većinom tamo igraju dečki iz godišta 1996. i 1997. Važno je da Dani igra u klubu u koji ode jer ako ne igraš, nestaješ s nogometne mape. Nitko mu neće jamčiti da će igrati, ali mora predstaviti projekt u kojem će on biti igrač važne dimenzije. To on želi. Svi ćemo ga savjetovati, ali odluka će na kraju biti samo njegova - istaknuo je otac, koji kaže kako bi se transfer mogao dogoditi nakon Europskog prvenstva do 21 godine u lipnju u Italiji i San Marinu, gdje će Dani zaigrati s “furijom”.
Odlazak u bolji klub Olma bi približio dresu seniora te reprezentacije. Ili ipak “vatrenih”?
- Strašno sam ponosan što doprvak svijeta želi mog sina, tamo igraju igrači vrhunske kvalitete. Zahvalni smo na tome, ali Dani nema hrvatsku putovnicu i sad to nije moguće. Naravno, san mu je zaigrati za Španjolsku. Kakva god njegova odluka bila, podržat ću ga. Dani je jako zrela osoba i znat će dobro odlučiti.
Najbolju sinovu utakmicu u dresu “modrih”ocijenio je onom s početka ove sezone.
- To je utakmica u Astani (2-0), koju nisam mogao gledati uživo nego na televiziji. Tamo je najviše utjecao na rezultat jer je asistirao i zabio, ali je i napravio puno posla u napadu i obrani. Od onih koje sam gledao s tribine izdvojio bih utakmicu protiv Fenerbahčea u Zagrebu (4-1) - rekao je španjolski trener.
Videoigre umjesto izlazaka
Dani je u javnim istupima uvijek djelovao kao osoba koja nije sklona izlascima i provodima, a to je potvrdio i njegov otac.
- On 24 sata na dan misli na nogomet, što me veseli. Ne možeš biti nogometaš samo kad treniraš i ne čuvati se, ne spavati dovoljno i slično. Dani nije tip osobe koja voli izlaziti iako je dovoljno star da bi to mogao raditi. Sviđa mu se družiti se s prijateljima, uživati s obitelji kad ima priliku i igrati PlayStation. Totalno je koncentriran na nogomet.
Tijekom pet godina u Zagrebu Dani je vrlo dobro naučio hrvatski. Prvo je imao privatnog učitelja, okušao se i u našoj školi, ali ništa nije razumio pa je odustao. Uz hrvatski, učio je engleski i upisao dopisni studij u Kataloniji.
- Meni jezik ide puno teže. Hrvatski je vrlo, vrlo težak i nedostajalo mi je vremena da se tome više posvetim. Danas ga čujem kako govori i zvuči baš dobro. Meni ga je puno lakše razumjeti nego govoriti. Tako je to s nama Španjolcima - nasmijao se Miguel Olmo.
Vraća se drugi sin?
Sa sinom živi u stanu u blizini maksimirskog stadiona, istom onom u kojem je Dani živio kad je stigao u Zagreb 2014., ali nogometaševa je želja kupiti kuću u Hrvatskoj, negdje na jadranskoj obali, kako bi povremeno mogao dolaziti i kad jednom napusti Dinamo.
- Dani je razmišljao o selidbi, ali za tim ipak nije bilo potrebe. Blizu smo Maksimira, brzo može doći na trening i lijep je kvart. Znam da vjerojatno više nećemo živjeti skupa kad odemo iz Zagreba i to razumijem. Sad uživam u prilici da budem uz njega. On je već s 14 godina naučio kako je živjeti izvan kuće, spavao je u Barceloninoj školi La Masiji. Došao je ovdje sa 16, navikao je da ne živi u svojoj kući - kaže Miguel.
- Osjeća se jako povezanim s gradom. Govori da mu je ovo druga domovina i to puno govori o tome kako se svi ovdje osjećamo. I drugom sinu, Carlosu, sviđa se ovdje i moguće je da se preseli ovamo.
Tata Olmo na kraju je zahvalio svim ljudima u Dinamu.
- Napravio je velike stvari ove sezone i ispisao povijest za klub, Zagreb i Hrvatsku. Presretni smo zbog toga...
Dnevnik.ba