Grobnička nogometna obitelj Pilčić živi fantastično ljeto 2018-e. Oca Mladena i sina Dražena, uz najčvršće moguće krvno srodstvo, vežu Grobnik, Rijeka i nogomet. Junior je prošli tjedan s Grobničanom osvojio pa na šleperu proslavio naslov u 4. HNL, piše 24.sata.
Senior je naš današnji sugovornik i malo ‘međunarodniji‘ igrač. Kao oružar hrvatske reprezentacije ide na svoje peto Svjetsko prvenstvo.
Tata Pilčić je klasični grobnički živac. Radnik, pun energije i temperamenta. Svaka se emocija vidi na faci, ali kad podvučeš ‘Pile‘ je jedan od ljudi koji u Hrvatskoj živi i radi, a kad ga pitaš kako je odgovorit će:
- Sretan. Takav sam. Zdravi smo svi u obitelji, radimo, imamo krov nad glavom, možemo staviti kruh na stol i morao bi biti glup i nezahvalan da budem bilo što osim sretan - priča Pilčić.
Nogomet je u svakoj obiteljskoj pori
- Obožavamo nogomet i od nogometa živimo. Ja sam trenirao u Rječini, a znaš kakav sam igrač bio? Ako nas je bilo 11 trener je radije utakmicu počeo s desetoricom nego mene odmah stavio u igru. Nisu treneri shvaćali koliko sam dobar iako sam bio i najbolji strijelac svog kluba. U Vrbovskom. Gol-razlika 1:85, strijelac jedinog gola: ja - smije se Pilčić svojoj karijeri u kopačkama.
Sin je bio nemjerljivo bolji, ali (zajedno s ocem) svjestan da je na Kantridi bilo i boljih.
- U vrijeme kada je on bio u prvoj momčadi naša je Rijeka krenula u ovaj uzlet koji traje. Moj Dražen je napadač, a tada su u momčadi bili Benko pa Krstanović pa Kramarić... I trebalo je biti realan sam prema sebi. Sad je sretan i zadovoljan u Grobničanu. Radi, a i igra i zabija - priča nam Pilčić.
Grobnik je kroz zadnjih deset godina u fokusu najčešće bio zbog ovih inicijala: A.S. i K.G.K.
- E, Anas... Talent za bilo koji klub na svijetu, ali - jako specifična glava koju je trebalo znati shvatiti. Kao što je to, na primjer, znao današnji izbornik Dalić koji ga je i lansirao prema statusu najboljeg igrača Prve hrvatske nogometne lige. A predsjednicu poznajem iz doba kada je išla u srednju školu. Njena i moja kuća su na manje od dva kilometra jedna od druge. Ona voli nogomet, zapravo smo samo o nogometu i pričali kad bismo se zatekli u istom busu s Grobnika u Rijeku. Ona u školu, ja na posao i - ćakula o nogometu.
Još malo pa peti Pilčićev Mundial
Od velike ‘98-e naovamo, svaki osim Južne Afrike 2010.
- Je, i još uvijek peče taj jedini neodlazak na Svjetsko, ali ne onoliko koliko onaj poraz od Turske na Euru 2012. i od Portugala prije dvije godine u Francuskoj. To su moje najveće tuge s reprezentacijom - kaže nam.
Najveća radost?
- A 1998., normalno. To je neponovljivo. Prvi put na Svjetskom i odmah postolje. Cijeli je svijet gledao Hrvatsku, cijeli se svijet divio Hrvatskoj. Kada kažem da je ‘98-a neponovljiva mislim na tu emociju prvog puta i uspjeha. To je nešto o čemu se priča već 20 godina i pričat će se narednih 200, ali ne znači da se u ovako sportskoj naciji kakva je naša rezultatski ne može ponoviti takav uspjeh. Naravno, sve je teže otići daleko no pogledajte imena u ovoj generaciji... Sve je moguće s ovakvim majstorima kakve mi imamo. Nisam gledao Vukasa i(li) Skoblara, ali primjerice: ne postoji čovjek koji voli i razumije nogomet, a koji ne misli da je Luka Modrić jedan od najvećih ako ne i najveći nogometaš kojeg smo ikad imali. Imamo nogometaše koji su temelj uspjeha Reala, Barcelone, Intera, Juventusa, Liverpoola...Tu su i mlađi koji već odlaze u najjače svjetske lige ili ih to tek čeka.
Kako se postaje oružar Vatrenih?
- Napornim radom i spletom okolnosti. Radio sam za riječke ‘Parkove i nasade‘, 1988. smo imali nekog posla na travnjaku Kantride, ja sam na pauzama zabavljao kolege imitirajući tadašnje sportske radijske reportere, Duško Grabovac me čuo, kao svi - valjao se od smijeha pa rekao: ‘Ti ostaješ ovdje‘. I ostao sam. Onda je ‘93 došao poziv u mladu repku pa ‘97 među seniore. Oba sam prihvatio, normalno. I može se od toga živjeti. Ako radiš u klubu, malo teže, ali radeći kao oružar za reprezentaciju nemam se na što žaliti.
Kad i auti padaju s neba.
- Nije s neba nego zbog znanja - smije se Pilčić dobro poznatoj epizodi kad mu je današnji predsjednik HNS-a nakon SP-a ‘98 kupio Fiat Uno.
- Gledam ga na pripremama, divota je kako igra i kako zabija pa mu kažem: ‘Šuki, bit ćeš najbolji strijelac Svjetskog‘. On se smješka i kaže: ‘Bude li tako, kupujem ti auto‘. Odlučio sam biti skroman i odabrao sam Unića. I znaš ča? Dan-danas ga vozim. Ima skoro pola milijuna kilometara. Kupio sam u međuvremenu Golfa, ali sam ga dao sinu. Meni je Unić dobar i dok ide, ide.
Izbornike dočekujete i pratite. Počelo se s najvećom od svih hrvatskih trenerskih zvijezda. Miroslav Blažević je kao Dinamova ‘82-a ili Vatrena ‘98-a: velik i jedinstven, prečesto spominjan, a premalo priznat.
- Tako je, zbog njegovih upečatljivih javnih istupa ljudi često previde ono ključno: Ćiro je najbolji hrvatski trener svih vremena. Čovjek je bio treći na svijetu, osvajao trofeje i doma i vani. Treba biti realan.
Mirko Jozić?
- Odgovornost je prihvatio u nekom raskoraku hrvatskog nogometa, u smjeni generacija. Imali smo onu silnu pobjedu nad Italijom, ali SP 2002. ostaje nedorečeno jer nismo prošli skupinu. No Mirko Jozić je svjetski stručnjak i gospodin čovjek kakvih je malo, ne samo u nogometu.
Sljedeći: ljubimac metropole, ljubimac Kvarnera, zagrebački šarm na djelu i u igračkim i u trenersko-izborničkim danima...
Zlatko Kranjčar?
- Sve govori ona negativna serija, više od deset utakmica, koju je imao na Kantridi, a stadion mu skandira ‘Ci-co o-sta-ni‘! Njegovo SP bilo je još jedan peh. Brazil u Berlinu pa Japan i Australija sa promašenim penalima i 100%-nim šansama, sudačkim kiksevima... Šteta. Cico je nogometna klasa u svakom smislu.
Južnu Afriku nismo vidjeli, ali Brazil 2014. jesmo... Niko Kovač?
- Hrvatski izbornik, osvajač trofeja s Eintrachtom i sa 46 godina - trener Bayerna. Samo time je sve rečeno o Kovačevoj kvaliteti. A Brazil ostaje u sjećanju po najboljoj atmosferi, kako na stadionima tako i oko njih. Ti ljudi, taj ugođaj, ta strast prema sportu i životu... Fantastično. Na žalost, u prvoj utakmici protiv domaćina uklizao nam je japanski sudac, s Kamerunom smo bili odlični, ali protiv Meksika se podbacilo, nema bježanja od toga.
Evo nas u eri koja traje i s izbornikom koji je: učio od Ćire, lansirao Anasa, imao dovoljno hrabrosti i želje za napornim radom da do hrvatske reprezentacije dođe preko Albanije, Saudijske Arabije i Emirata... Zlatko Dalić?
- Još jedan izbornik koji je radio u mojoj Rijeci (Ćiro, Cico, Dalić, op.a.). Velika posvećenost poslu i Hrvatskoj. Za bilo kakve retrospektive treba sačekati dugotrajniji boravak na izborničkoj klupi no mislim da si ova generacija reprezentativac i ovaj izbornik odgovaraju - završio je Pilčić.
Već godinama u reprezentaciji nema igrača kojima bi išta značilo Pilčićevo imitiranje nogometnih prijenosa zagrebačke reporterske legende Ive Tomića ili glasovitog beogradskog radijskog glasa Jordana Ivanovića. Oružar Vatrenih je postao i ostao jer radi od svitanja pa - dok treba. Jer je radnik i pozitivac.
Grobnik... Kolinda, Anas i - Pile.
Dnevnik.ba