Povodom izricanja nepravomoćne presude Suda BiH u predmetu „Silos“ Mustafi Đeliloviću, Fadilu Čoviću, Mirsadu Šabiću, Neziru Kaziću, Halidu Čoviću, Bećiru Hujiću, Šerifu Mešanoviću i Nerminu Kalemberu, a nakon zajedničkog sastanka predstavnika boračkih udruženja općine Hadžići, političkih partija i stranaka općine Hadžići te predstavnika izvršne vlasti općine Hadžići održanog 05.07.2018. godine, Općinsko vijeće Hadžići, Općinski načelnik, političke stranake i boračka udruženja zauzeli su jedinstven stav:
Ova sramna odluka Suda BiH još jedna je potvrda da za ubice i zločince nema kazne, a da za pobijene, silovane i mučene Bošnjake od strane srpsko-crnogorskog agresora u Hadžićima nema nikakve pravde.
Oko 700 stotina građana Bošnjaka općine Hadžići prošlo je kroz logore KSIRC i Garaža općine Hadžići, Magacin TO, Podrum „Hotelske zgrade“ u Hadžićima, a potom nekoliko stotina Bošnjaka je deportovano u logore Lukavica, Kula, Planjina kuća u Svrakama. Odvedeno i ubijeno je 250 Bošnjaka. Ekshumirano 164, još se traga za 86 ubijenih Bošnjaka. Samo u logorima Hadžića ubijeno je 26, 46 u Lukavici, 7 na Kuli, 11 u Svrakama…
Spektakularno hapšenje osmorice Hadžićana, prisustvo JS RTRS prilikom hapšenja su indicirali ishod postupka. Optužba i presuda u smislu izrečene krivnje su izgleda bile imperativ. Sud BiH, odnosno Sudsko vijeće u ovom predmetu nije imalo snage da se odupre političkim pritiscima iz entiteta Republika Srpska i sudi na bazi neoborivih činjenica. Važno je bilo proglasiti ih krivim. Nama se čini da je predmet „Silos“ još jedan od pokušaja, i možda najznačajniji, da se izjednači žrtva i agresor u BiH.
I dalje vjerujemo u pravosudni sistem BiH, u pravnu državu BiH i njene institucije te očekujemo da će drugostepeni sudski organ u cijelosti sagledati sve relevantne činjenice iznesene u ovom postupku i donijeti pravednu i pravičnu presudu.
Naš stav je od početka procesa jasan. Sa ogorčenjem i nedvosmisleno odbacujemo optužbe za bilo koga od optuženih da je počinio ratni zločin koji im se stavlja na teret. Oni su, u datim okolnostima, poduzimali one mjere i radnje koje su bile neophodne da sačuvaju slobodne prostore općine Hadžići i postupali su u skladu sa važećim zakonima Republike Bosne i Hercegovine i u skladu sa Ženevskom konvencijom i njenim dopunskim protokolima.
U Silosu, OŠ „9 maj“ Pazarić, kasarni Krupa niko nije ubijen, niko nije silovan. Svi koji su boravili u tim objektima nisu bili lišeni slobode zato sto su Srbi, već se radilo o licima naoružanim vojnim naoružanjem što predstavlja krivično djelo nelegalnog posjedovanja oružja i zbog oružane pobune protiv Ustavnog poretka RBiH i koji su bili organizovani u razne paravojne formacije.
Dnevnik.ba