Najava svih srpskih parlamentarnih stranaka iz Republike Srpske da će bojkotirati rad državnih vlasti, na „državnoj razini“ je dočekana podcjenjivački i s podsmjehom.
Bakir Izetbegović je izjavio da „svakako idu godišnji odmori“ i da se u rujnu „sve nastavlja“ dok je Željko Komšić bio još podrugljiviji izjavivši da će se Srbi „odljutiti prije ili kasnije“ dodavši mudre riječi „bit će to u redu“.
Od bošnjačkih stranaka javila se još Naša stranka poručivši svim strankama u Republici Srpskoj da „Daytonski sporazum nije švedski stol“ i da prihvaćanje entitetskog glasovanja podrazumijeva i prihvaćanje i bonskih ovlasti.
Ipak, stanje je mnogo ozbiljnije nego što ga priznaje političko Sarajevo. Jedino što ublažava dramatičnu sliku stanja jest činjenica da je Bosna i Hercegovina toliko dugo u političkoj krizi i blokadi da ova posljednja zaista nije prevelik korak na gore.
Potvrda da je bojkot stvaran dokazuje i propala sjednica Parlamenta BiH. A koliko ne razumiju ili ne prihvaćaju ozbiljnost situacije, potvrđuju izjave bošnjačkih zastupnika nakon neodržane sjednice: najbolju ilustraciju dao je Dženan Đonlagić iz DF-a koji je izjavio da su svojim nedolaskom „zastupnici iz Republike Srpske propustili „doživjeti katarzu“ trpajući ih sve u – negatore genocida.
Ono što se svjesno prešućuje u posljednjim slavodobitnim danima političkog Sarajeva jest upravo način na koji je „Zakon“ nametnut. Radi se o isključivoj volji pojedinca na kraju mandata, koji je zakon nametnuo na osnovu vrlo spornih bonskih ovlasti. I takve sporne bonske ovlasti tiču se prava na uklanjanje deblokada u provedbi Daytonskog sporazuma a nigdje se ne navodi pravo na nametanje Zakona per se.
Zastupnici iz Republike Srpske su, očekivano, odlučili bojkotirati rad državnih institucija. Nije jasno do kada to misle činiti jer nije izvjesno da je OHR odluku povući a još je manje izvjesno da će neki bošnjački zastupnik pristati da se Zakon povuče u Parlamentu.
Srpski bojkot mogao bi biti uvod u sveobuhvatan i širi bojkot državnih institucija koji može biti daleko opasniji za funkcioniranje države nego što su u bošnjačkim strankama sposobni razumjeti.
Činjenica da država ne funkcionira, a da od danas funkcionira još malo manje, nije nikakva pobjeda protiv negatora genocida. Naprotiv.
A činjenica da se blokada tri najvažnije državne institucije doživljava kao „svakako idu godišnji odmori“ i „odljutit će se, polako“ govori tko su uopće ljudi koji državu „štite“.
Dnevnik.ba