StoryEditor
pismo

Objavljen sadržaj pisma u kojemu hrvatski generali traže pomilovanje Perkovića i Mustača: "Sud u Njemačkoj nije uzeo u obzir..."

Piše desk  /  15.04.2022., 20:57h
Ante Gotovina, Ivan Čermak, Ljubo Ćesić Rojs, Marinko Krešić, Pavao Miljavac i Davor Domazet-Lošo mole Milanovića da spasi Perkovića i Mustača iz zatvora

Skupina dobro poznatih hrvatskih generala i admirala, sudionika Domovinskog rata, zatražila je u posebnom pismu od predsjednika države Zorana Milanovića pomilovanje za Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, dvojicu bivših visokih dužnosnika Službe državne sigurnosti, komunističke tajne policije, kolokvijalno UDBE, a kasnije i pripadnika HV-a.

Ante Gotovina, Ivan Čermak, Ljubo Ćesić Rojs, Marinko Krešić, Pavao Miljavac i Davor Domazet-Lošo, najviši hrvatski vojni časnici potpuno različitih političkih, svetonazorskih i civilizacijskih preferenci, nastupili su na zajedničkoj platformi i mole Milanovića da ‘sanira nepravedne posljedice za njihove suborce’ Perkovića i Mustača u okviru zakonskih i ustavnih ovlasti predsjednika države, prenosi 24sata.hr.

U kolovozu 2016., Perković i Mustač osuđeni su u Munchenu na kaznu doživotnog zatvora, nakon kontroverzne odluke o izručenju iz Hrvatske na osnovu tzv. europskog uhidbenog naloga, zbog organizacije ubojstva emigranta Stjepana Đurekovića. Nedugo nakon presude u Njemačkoj Perković i Mustač prebačeni su u Hrvatsku na služenje zatvorske kazne. 

Hrvatski generali u pismu otvoreno kritiziraju Vrhovni sud Republike Hrvatske i njegovu odluku o postupku izručenja koja je donesena, kako stoji, usprkos zakonske nemogućnosti izručenja zbog nastupjele zastare kaznenog progona. ‘Iz tog nezakonitog izručenja, u konačnici je, proizašla kazna zatvora koju obojica služe već osam godina’. 

Dotakli su se i postupka Županijskog suda u Zagrebu oko usklađivanja presude njemačkog suda i tvrde da je taj sud nije ispravno i u potpunosti primijenio naš Kazneni zakon koji ‘nalaže korištenje kazne koja je bila propisana u vrijeme izvršenja djela (1983.) ili kasnije kazne, ako je ona bila povoljnija za okrivljenike. 

Ukratko, da su Perković i Mustač suđeni u Hrvatskoj maksimalna kazna zatvora mogla bi biti 15 godina (načelo legaliteta) a ne 30 godina za Perkovića i 40 godina za Mustača. To ih u Hrvatskoj dovodi u gori položaj nego u Njemačkoj gdje bi najvjerojatnije već bili na slobodi...

‘Zbog svih ukratko nabrojanih okolnosti, dvojica vrlo zaslužnih ljudi za obranu RH-a, nalaze sa na izdržavanju kazne koje su proizašle kao direktna posljedica pogrešne odluke sudaca Vrhovnog suda i neusklađenosti njemačkih i hrvatskih zakona vezano na kaznu i prava na uvjetni otpust’, pišu vojni časnici i dodaju da se ‘nepravedna situacija u kojoj su se našli brigadiri Perković i Mustač ne može se riješiti redovnim pravnim mehanizmom’.   

Pismo šest hrvatskih generala i admirala donosimo vam u cijelosti:

”Poštovani predsjedniče i vrhovni zapovjedniče,

Mi, niže potpisani generali proizašli iz Domovinskog rata, slobodni smo vam ukazati na tragičnu sudbinu brigadira Josipa Perkovića i brigadira Josipa Mustača. Ne ulazeći u ocjenu jesu li Perković i Mustač imali pošteno suđenje u Njemačkoj, ističemo sljedeće:

1. Brigadiri Perković i Mustač izručeni su njemačkom pravosuđu odlukom Vrhovnog suda koja je donesena usprkos zakonske nemogućnosti izručenja zbog nastupjele zastare kaznenog progona. Iz tog nezakonitog izručenja, u konačnici, je i proizašla kazna zatvora koju obojica služe već 8 godina.

2. Obojica su osuđena na minimalnu doživotnu kaznu zatvora, što u Njemačkoj znači da mogu izaći na slobodu istekom 15 godina (tj. 2028.). Kao stranci mogu izaći i nakon isteka 7,5 godina uz protjerivanje u Hrvatsku, što bi se onda dogodilo 2021.

3. Kako u RH nema doživotnog zatvora, a osuđenici su se željeli vratiti u RH, Županijski sud u Zagrebu tu je kaznu preveo u naš sustav kaznenih sankcija na način da je Perkoviću izrekao 30 godina, a Mustaču 40 godina zatvora. Prilikom prilagođavanja doživotne kazne zatvora, koju kaznu naš zakon ne poznaje, sudovi nisu primijenili u potpunosti naš Kazneni zakon koji nalaže korištenje kazne koja je bila propisana u vrijeme izvršenje djela (1983.) ili kasnije kazne, ako je ona povoljnija za okrivljenika.

Da su suđeni u Hrvatskoj, onda bi im maksimalna kazna zatvora mogla biti 15 godina (načelo legaliteta), jednako koliko maksimalno pred hrvatskim sudovima dobivaju ratni zločinci koji su se borili na strani JNA i paravojnih skupina. Dakle, uslijed neusklađenosti sustava kaznenih sankcija, obojica brigadira u Hrvatskoj su u gorem položaju nego u Njemačkoj, gdje bi već najvjerojatnije bili na slobodi.

Hrvatski sudovi izriču brigadiru Perkoviću kaznu od 30 godina, što znači da bi on mogao izaći na slobodu kad navrši 99 godina, a brigadir Mustač, kome je izrečena kazna od 40 godina, mogao bi izaći iz zatvora u dobi od 122 godine. Dakle, obojica ne bi više nikad izašla iz zatvora.

4. Kod izricanja sankcija sud u Njemačkoj nije uzeo u obzir prijašnji život, tj. doprinos Perkovića i Mustača u uspostavi Republike Hrvatske, njihov doprinos u Domovinskom ratu u obrani nezavisnosti i cjelovitosti RH, te odlikovanju koje su dobili od predsjednika Tuđmana.

Da im se sudilo u Hrvatskoj, to su okolnosti koje bi svaki sud u Hrvatskoj, na zakonom predvideni način, cijenio. Zbog svih ukratko nabrojanih okolnosti, dvojica vrlo zaslužnih ljudi za obranu RH, nalaze se na izdržavanju kazni koje su proizašle kao direktna posljedìca pogrešne odluke sudaca Vrhovnog suda i neusklađenosti njemačkih i hrvatskih zakona vezano za kaznu i prava na uvjetni otpust. Ova nepravedna situacija u kojoj su se našli brigadir Josip Perković i brigadir Zdravko Mustač ne može se razriješiti redovnim pravnim mehanizmom.

Zato Vas, gospodine predsjedniče, molimo da Vi sanirate nepravedne posljedice za naše suborce, u okviru Vaših zakonskih i ustavnih ovlasti.

S poštovanjem,

general pukovnik Ivan Čermak,

general pukovnik Ljubo Ćesić,

general pukovnik Ante Gotovina,

general bojnik Marinko Krešić,

general zbora Pavao Miljavac,

admiral Davor Domazet - Lošo”.

U Uredu predsjednika danas nisu imali komentara na objavljeno pismo.

Dnevnik.ba

01. svibanj 2024 13:43