Božo Mihalj dane pandemije odlučio je skratiti tako što je od kuće svoje pokojne bake, napravio pravu etno kuću koja sadrži gotovo sve predmete koji su koristili ljudima u tom vremenu. Ova kuća starije podsjeća na život koji su prije živjeli, a mlađe generacije podučava kako su živjeli i čime su se služili njihovi predci.
„Ideja je da se očuva starina, jer je to kuća stara možda 200 godina. Ona je bila od moje pokojne bake koja je umrla, a živjela je u njoj. Kada je ona umrla ona je bila napuštena, propadala je i onda je došla ta nesretna korona. Mi smo odlučili da je obnovimo pošto se nije moglo nigdje hodati.“, rekao je Božo Mihalj
Tu staru kuću najbolje zna baka Ruža Mihalj, koja se u njoj rodila. Međutim, Ruža je ispričala kako je kuća tijekom svoga postojanja čak promijenila i lokaciju. Osim što je ovakva kuća simbol ovog dijela Posavine, još jedan značajan simbol je da su u njima živjele mnogobrojne obitelji.
„Ja sam se odhranila u ovoj kući, samo što ona nije bila tu. Bila je jedan kilometar gore, a sad su tamo šume. Kuća nije bila pored ceste, tako je prije bilo, kuće su bile po stranama . To je bila velika kuća. Vjerojatno da ju je moj pradjed pravio. To je bila velika kuća i tu je živjelo po dvadeset članova obitelji.“, kazala je Ruža Mihalj
Obnova kuće vršila se po tradicionalnim principima, stoga ne čudi da je za njezinu obnovu trebalo i mnogo vremena. S obzirom na to da je ovaj kraj u potpunosti stradao u ratu, stare predmete je bilo nešto teže naći, no vlasnik ovog imanja i to je uspio.
„Trebalo je godinu i pol dana otprilike da se to obnovi. To je sve bilo okapalo, što se kaže, poodpadalo blato unutra. Krov je kompletno mijenjan, crijep pran, sve je to vraćeno, ručno rađeno, te je nabacivana glina s piletinom. Trebalo je tu dugo vremena, a u stvari nisam ni žurio. U međuvremenu sam skupljao stare stvari.“, ispričao nam je Božo.
Baka Ruža je radosna jer je njen sin obnovio i uredio njezinu rodnu kuću. Kaže kako često prošeta do kuće i prisjeti se prijašnjih vremena, koja se u mnogo toga razlikuju od današnjice.
„Drago mi je jer je kuća obnovljena, jer da se srušila bilo bi mi žao. Ovako malo prošetam do kuće i sjednem u njoj. Prisjetim se kako su nekada bila vesela vremana. A bilo je i naroda i omladine. Sad više nema naroda, omladina samo tipka na telefonima.“, zaključuje baka Ruža Mihalj iz Vrbovca kod Odžaka.
Predmeti koji se u ovoj kući mogu pronaći svjedoče kako su prije svi poslovi iziskivali više truda i vremena. Nekada je za izradu jedne košulje trebalo i nekoliko dana, a danas je naručimo online u nekoliko klikova. Ako uloženi trud čovjeku pričinjava sreću, ne čudi onda što su ljudi prije bili znatno sretniji nego danas.
Dnevnik.ba