Činjenica je da iste garancije ni potvrde nikada nismo čuli za recimo jednu Sloveniju, koja se osamostalila u skoro isto vrijeme kad i BiH. Da li je zbog toga slovenski teritorijalni integritet i suverenitet upitan?! Da li je zbog nedostatka isticanja njene nedjeljivosti Slovenija nestabilnija od jedne Bosne i Hercegovine u kojoj je spominjanje nedjeljivosti gotovo dnevna rutina svakog „probosanskog“ političara?
Teško.
Upravo se Slovenija našla u središtu sumnje da podriva nešto što se podrijeti ne može – teritorijalni integritet BiH! Otkud tako žestoka reakcija na nešto što su sve probosanske stranke bez pardona spremne braniti ratom? Kako to da se Slovenci usuđuju propitivati nedjeljivost Bosne kada znaju da im se već sutra pred Ljubljanom mogu naći svježe ofarbani novotravnički tenkovi sa uglancanim granatama iz Konjica?
Naravno, panična reakcija na svako spominjanje mogućeg „mirnog razlaza“ bosanskohercegovačkih strana, u Sarajevu biva dočekano kao prvorazredan skandal i objava rata. Komšić saziva veleposlanike, novinari proganjaju američko veleposlanstvo, probrani „neovisni“ europski novinari pišu analitičke tekstove gdje osuđuju Hrvate i Srbe za sva bosanska zla… i na tome otprilike sve ostane.
Priče o raspadu zemlje u dnevnopolitičkom smislu dobro dođu svima. Oni koji navijaju za raspad dobiju vjetar u krila, a oni koji su protiv raspada dobiju priliku da se junače po medijima, prijete i grme kako „oni to neće dozvoliti“. Nakon dan-dva građani se sjete najvećeg problema koji nismo riješili tih dana, pa onda podjela padne u zaborav.
Ipak, kada se o nekoj državi uporno u međunarodnim okvirima govori kao o problemu, propaloj državi, kriznom području, i ako se sa sve čvršćom argumentacijom govori o modalitetima njenog raspada, onda se ta zemlja teško igdje može predstaviti kao uspješna i poželjna.
U ekonomskom smislu, ta država ne postoji, a njeni građani su oštećeni dvostruko – prvo jer rade u lošoj državi i drugo što nitko neće investirati u takvu državu.
Bosna i Hercegovina se neće raspasti zato što se o raspadu priča 20, 30 ili 50 godina. Ona ovako može trajati zaista vječno.
Dnevnik.ba