Dvije tako različite životne priče na kraju su se spojile u jednu. Luka Modrić i Ivan Rakitić ispisali su novu priču, svoj su zajednički “tekst” ispisali finalom Svjetskog prvenstva, dostignućem kakvo dosad nismo imali, emocijom kakvu ni oni sami nisu doživjeli, prenosi Večernji.hr.
Luka je bio prisiljen ići teškim osobnim putem, iz izbjeglištva je gradio svoju karijeru i na kraju je stigao do samog vrha, postao je najbolji igrač Svjetskog prvenstva, a ne treba ponovno nabrajati što je sve osvojio s klubovima ili na individualnom planu.
- Nije bilo sumnje da će on, Ćorluka i Lovren uspjeti. Znate li zašto? Ti su dečki bili gladni, prošli su težak put i znali su da se moraju boriti da bi uspjeli. Mnogi talentirani igrači napravili su jako malo jer nisu bili “gladni” - govorio nam je davnih dana nekadašnji izbornik Slaven Bilić.
Hrvat iz Mölina
Druga je pak priča Ivan Rakitić, on nije bio gladan, živio je pristojnim životom u Švicarskoj, ali ondje je u svom Mölinu stekao privrženost i radu i Hrvatskoj. Takav je i ostao, dobro ga se sjećamo iz tih dana, taj je dečko ostao isti i sad kad je igrač koji ima najviše nastupa po sezoni u Barceloni.
Luka je u Realu godinama najbolji vezni igrač španjolske lige, a sad je i najbolji na svijetu. Ne pada nam napamet omalovažiti nijednog od 22 igrača koje je Dalić imao u Rusiji, ali Luka i Raketa bili su duša igre naše momčadi.
Po završetku SP-a Modrić je izjavio da ne želi onako vruć nakon utakmice govoriti o nastavku igranja za Hrvatsku ili o odlasku u reprezentativnu mirovinu.
– Budućnost naše reprezentacije sigurno je blistava, ali sada razgovarati o tome tko će s kim, kako i što, bespredmetno je. Treba proći nekoliko dana, treba se odmoriti, sabrati emocije i onda vidjeti što i kako dalje. Brzo će nove utakmice, toga sam svjestan, ali bolje je odlučiti nakon tjedan ili desetak dana, nego sada, nakon utakmice - odgovorio je Modrić u utrobi stadiona Lužnjiki.
I takav odgovor govori sve o njemu - koliko je zreo i kao igrač i kao čovjek. Onako kako vodi igru Reala i Hrvatske, tako zrelo i trezveno razmišlja. Možda je odlučio i njegovu odluku, kakva god bila, moramo poštivati. On sam najbolje zna, 33 su mu godine. Otići iz reprezentacije na vrhuncu, sa Zlatnom loptom čak je i logično.
No ako mu tijelo dozvoljava, ako još ima mentalne snage i ako još nije donio definitivnu odluku, bilo bi dobro da ga još imamo. Ne samo zato što smo sebični pa volimo gledati kako on dirigira Hrvatskom, već zato što Hrvatskoj Modrić još treba. Dolaze mladi igrači, imamo mi talenata, ali bilo bi i za njih dobro da još malo uče od Luke. Ista je stvar i s Rakitićem, on je mlađi, njemu je tek 30 i njega vidimo još godinama u kockastom dresu.
Oni su priča za lektiru
Kad dva ovakva igrača Reala i Barcelone razmjenjuju tako tople poruke, onda je jasno zašto je Hrvatska uspjela. Doista je bila jedno, a Luka i Raketa bili su simbol tog jedinstva kakvo nam i dalje treba da bismo se još oduševljavali nogometom. Znamo da vrijeme ide i svi će jednom reći - dosta je, ne mogu više. No ovaj bi dvojac baš zbog našeg nogometa trebao stisnuti zube, nakon tako spektakularnog uspjeha okupiti se ponovno s Dalićem i zaigrati za Hrvatsku i nakon SP-a. Da nam pomognu zadržati tu pozitivnu atmosferu kakvu su stvorili u proteklih mjesec dana dok su rušili Nigeriju, Argentinu, Island, Dansku i Englesku te pokazali da mogu bolje igrati i od samih svjetskih prvaka. Oni su svojim igrama pružili ruku boljem sutra našeg nogometa. Dečki, Luka i Ivane, treba nam i vaša druga ruka, još malo pomoći da stvarno krenemo boljim putem, da našoj djeci i dalje budete uzori iako ste već sada zaslužili ući u udžbenike ili lektire.
Dnevnik.ba