Policija nije svemoguća i dogodi se da ne uhvati počinitelja, ali bar se prije ili kasnije ukaže motiv. U ubojstvu Lane Bijedić nema ni ubojice u lisicama, još manje ima motiva - zlog nauma zbog kojeg bi neka osoba ili više njih lišila života djevojku ispred koje je stajalo preseljenje u Sarajevo, studij Građevine na Burch univerzitetu, cijeli život.
Policija je od početka radila naporno, pregledavala rijeku pored Ljubuškog, okolinu mjesta na kojem je tijelo pronađeno, pregledavala sate i sate snimki s nadzornih kamera, ali rezultat je jednostavno izostao. Građani se s pravom pitaju, ako nema motiva, ali ni ubojice, je li i njihova sigurnost dodatno ugrožena.
Posebna priča je Tužiteljstvo Zapadnohercegovačke županije koje rukovodi istragom. Tužitelji su na početku bili neobično otvoreni prema medijima, da bi se nakon desetak dana zatvorili od javnosti "zbog pogrešnih interpretacija, te zlouporabe neformalnih razgovora od strane pojedinih medijskih kuća" i proglasili silenzio stampa.
Kao da se ne radi o ozbiljnoj instituciji pravne države koja treba riješiti još jedno misteriozno ubojstvo.
Zanimljivo je da su tužitelji iz ZHŽ u toj posljednjoj medijskoj objavi slučaj okarakterizirali kao "pronalazak mrtvog tijela Lane Bijedić". Možda je slučajno, ali se s pravom postavlja pitanje – gdje je nestalo ubojstvo. I zar nisu baš oni utvrdili i kazali da je djevojka ubijena udarcima u glavu, davljena, bačena u vodu...
U slučaju Lane Bijedić jasno je malo toga. Djevojka je prije dva tjedna izašla iz svog stana u Mostaru, kazala majci da ide popiti kavu s prijateljicom, ali se zaputila u Čapljinu. Tamo je došla autobusom te neobjašnjivo pješačila skoro osam kilometara, što su zabilježile nadzorne kamere.
Šta se dogodilo od kružnog toka kod Zvirovića, gdje je navodno posljednji put viđena, do mjesta gdje ju je mrtvu pronašao ribar, nitko sa sigurnošću ne zna, piše Klix.ba.
Dnevnik.ba