Kada se provozate do neumskog poluotoka Kleka, među lokalcima znanog kao „druga strana“, onda shvatite čemu potreba za edukativnom retrospektivom.
Odbačena ambalaža na svakom koraku zarasle i neuredne obale. Prednjače boce od piva, ambalaža kave za van, prazne kutije cigareta, a nađe se i pokoja dobra stara plastična vrećica. A svima puna usta čistog Jadrana.
Mladima i onim starijim među njima, naviklim na druženje i ekipu, sigurno nije lako provoditi vrijeme u izolaciji od svijeta na kakav su navikli, no ako se već uspjela pronaći crna rupa, utočište u kojemu nikome ne smetaju, nikome ne štete, i nitko ne smeta i ne šteti njima, onda su morali znati da to ne znači alibi za neodgovornost.
Isto tako, oni odgovorni među nama, mogli su produžiti svoj korak i namjesto standardnog kukanja o propaloj sezoni zbog koronavirusa, angažirati se i urediti obalu, najvažniji neumski resurs, kao da dolaze deseci tisuća stranih turista. Ali ne, lakše je pustiti korovu i smeću da učini svoje, jer za svoje se ionako ne isplati boriti. Od njih valjda nemaš ništa.
Pojedincima među nama škola zaista nedostaje. No u ovom slučaju klupe bi trebali grijati ne samo djeca, nego i odrasli. I vlast u kući, i vlast u općini.
Dnevnik.ba