No sigurni su u jednu stvar, Zemlja najviše gubi kisik tijekom formiranja aurora tj. polarne svjetlosti, prneosi Index.hr
Prema istraživanjima NASA-e, nema dva identična odljeva kisika pa ih je stoga i teško u potpunosti razumjeti. Znanstvenici ih nazivaju “izvorima plina“ koji izbacuju kisik za vrijeme trajanja polarne svjetlosti.
Ispod slabe točke
VISIONS-2 (Visualizing Ion Outflow Neutral Atom Sensing-2), projekt je NASA-inog odjela Earth Observatory, a kojem je misija razumijevanje fenomena “izvora plina“.
Projekt je smješten u Ny Alesundu u Norveškoj. Tamo se nalazi jer to naselje ima moderno postrojenje za lansiranje raketa, duži period bez dnevne svjetlosti pa se tako neometano može promatrati polarna svjetlost, ali i zbog toga što se gradić Ny Alesund nalazi točno ispod slabe točke magnetskog Zemljinog štita.
Ta slaba točka je poput lijevka koji provodi žestoki solarni vjetar u našu gornju atmosferu. To uzrokuje prekrasne aurore, ali i izbacuje plinove iz našeg atmosfere u vakuum svemira kroz fontanu polarne svjetlosti.
Lansirali dvije rakete u polarnu svjetlost
7. prosinca ove godine znanstvenici su u sklopu projekta VISIONS-2, u polarnu svjetlost lansirali dvije omanje rakete koje su na sebi imale kamere i druge mjerne instrumente.
Desetak minuta nakon lansiranja, mjerni instrumenti zabilježili su izvanjski i unutarnji izgled fontane plina, njenu temperaturu, visinu i intenzitet.
Lansiranje je bilo uspješno i preliminarni podaci ukazuju na to da su svi mjerni instrumenti pravilno funkcionirali. Stručnjaci iz NASA-e sada rade na analizi podataka.
Ne moramo brinuti, neće nam ponestati kisika
No, bez brige, koliko god da brojka od nekoliko stotina tona zvučala velikom, Zemljina atmosfera neće uskoro nestati.
Potrajat će još 5 milijardi godina, dok se Sunce ne pretvori u crvenog diva. Tada će nam naša uvećana zvijezda prokuhati i uništiti cijelu našu atmosferu i tek onda ćemo biti uistinu gotovi.
Količina kisika (i vodika) koja se gubi iz Zemljine atmosfere tijekom aurora je zapravo vrlo mala. Nekoliko stotina tona dnevno može zvučati kao puno, ali nije kada se gleda u planetarnim razmjerima. U svakom slučaju, tu je i fotosinteza koja nam pomaže u obnavljanju kisika.
Dnevnik.ba