Moj sin Ljubo deset godina je radio u rafineriji i bio je operater na postrojenju četiri. Njegova smrt je za nas pod velom tajni i ništa nam ne govore - rekao je za portal Srpskainfo, njegov otac Jovan, kojeg je u srijedu ujutro posjetilo općinsko vodstvo Derventa na čelu s načelnikom Miloradom Simićem.
Nesretni otac, unatoč teškoj boli zbog iznenadnog gubitka sina, novinarima je uspio reći:
‘‘Ljubo je ovdje imao svoj život. Kuću je naslijedio od bake i djeda i počeo je zidati svoju, ali ostade nezavršena. Imao je dugo djevojku i uskoro se trebao oženiti, ali…‘‘
- Istina - dodaje - moj sin je radio na vrlo opasnom mjestu, uz slabu zaštitu na radu. Badava kaciga i maska, ako gorivo curi. Zbog tih propusta ostao sam bez sina. Poručujem im svima da ću ja istinu saznati o njegovoj pogibiji, čim njegovo tijelo spustim u grob. I 1984.godine poginuo je radnik u krugu od 50 metara gdje i Ljubo, skoro na isti način - rekao je Jovan Patković.
Ovo je daleko veća tragedija koja se dogodila ovom čovjeku. Nije mu tako teško bilo niti prije 30 godina kada je kao radnik rafinerije bio zarobljen u Iraku.
Susjedi i rodbina dolaze u kuću Patkovića, izražavaju sućut obitelji, a za tragično stradalog mladića imaju samo riječi hvale.
- Eto šta ti je sudbina, Ljubo se uskoro trebao oženiti, a danas ga više nema - rekla je za Srpskinfo jedna od susjeda obitelji Patković.
- Ljubu poznajem od kada je bio dijete. Sa mojim sinom je išao u razred. Bio je dobar mladić, ali nitko od sudbine nije pobjegao – kaže mještanka sela.
Ljubo Patković imao je tri brata i dvije sestre, njegov otac Jovan zaradio je mirovinu u Rafineriji nafte.
Dnevnik.ba