Bosanski Petrovac je grad u sjeverozapadnom dijelu BiH, na 55. kilometru prometnice Bihać – Sarajevo. U Petrovcu se 75 godina nisu slavile sv. mise, a gradnja male crkve povodom je za posjet ovomu kraju, piše Nedjelja.ba.
Na području općine postojale su u 20. stoljeću tri katoličke crkve: u središtu grada, u Krnjeuši i na Oštrelju. Posljednje dvije uništene su 1941. i nikada nisu obnovljene, kao ni ona u samom gradu koja je srušena 1949.
Općina Bos. Petrovac smještena je između planina Osječenice, Klekovače i Grmeča, na nadmorskoj visini od 664 metra. Gorje je bogato šumama, što predstavlja osnovu ekonomskog razvoja. Samu visoravan najviše karakterizira kraško tlo.
Zanimljivo, osim nekoliko neznatnih izvora po podnožju okolnih obronaka, na ovoj visoravni nema niti jedne rijeke, čak niti ovećeg potoka. Međutim, ovaj kraj posjeduje izvrsne uvjete za planinski i lovni turizam u što smo se uvjerili vozeći se iz Drvara ka Bosanskom Petrovcu.
Na razmeđu dviju, šumom bogatih, planina Osječenice i Klekovače nalazi se prijevoj Oštrelj. Od davnina poznat kao zračna banja i vrijedno klimatsko odmaralište, privlačio je pozornost znatiželjnika, ali i zaljubljenika odmora u prirodi. Ovdje čini se kao da vjetar uvijek puše, a šume i ruševine kao da zujanjem pričaju svoju priču.
Upravo je Oštrelj bio točka na kojoj smo se zaustavili i s duhovnim pastirom ovdašnjeg katoličkog puka vlč. Davorom Klečinom razgovarali o, sada već, dalekoj prošlosti ovoga kraja...
Shvatiti stanje župe na području Petrovca, Oštrelja i Drvara komplicirano je za nepoznavatelje povijesti, a posebice one crkvene, pa bi se taj segment trebao najprije razjasniti.
Sve je započelo 1893. kada je zelinovački (Krnjeuša) župnik fra Anfonz Bralić poticao Petrovčane, kojih je tada bilo samo 42, da naprave kapelicu u gradu jer "nije pristojno po birtijama slaviti sv. misu".
Vjernici su zatražili lokaciju, dobiveno je mjesto u samom središtu varoši, a crkva je podignuta 1897. Izgradio ju je župnik iz Zelinovca fra Bono Kalamut i bila je duga 12, a široka devet metara te je imala toranj.
Međutim, od ideje za gradnju kapelice prošlo je 13 godina dok crkveno-administrativno Petrovac nije postao župom. Tako je tek 1906. osnovana nova vjernička zajednica koja je obuhvaćala, osim grada, i Oštrelj, Kolunić, Suhaju te 30 km udaljeni Drvar.
Tako je bilo do 1925. kada je sjedište župe preneseno na planinski prijevoj Oštrelj gdje je već postojala drvena kapelica Sv. Ane za tamošnje radnike katolike. Budući da se u međuvremenu u Drvar naselila veća skupina katolika do kojih se lakše dolazilo s Oštrelja nego iz Petrovca, to je bilo logičnije rješenje.
Iz crkvenih matica se vidi da je u ono doba prelazak razdaljine od samo 30 kilometara, Petrovac – Drvar, zahtijevao izbivanje župnika od čak dva dana iz sjedišta župe, a zimi je to ponekad bilo i neizvodivo.
I na kraju, 1930-ih godina iz pastoralnih razloga treće središte iste župe Bosanski Petrovac premješteno je u Drvar. Razlog je jasan: katolici u tom gradu su bili brojniji u odnosu na ostala mjesta petrovačke župe.
Daljnju povijest znamo: izbijanjem Drugog svjetskog rata i nakon proglašenja NDH-a srpski je narod pokrenuo 27. srpnja 1941. „ustanak“ koji je zapravo bio potpuno fizičko uništenje triju velikih katoličkih župa, ubijanje svećenika i stotina vjernika.
Tako je ogromni prostor između Bihaća i Mrkonjić Grada te od Sanskog Mosta do Knina ostao bez katolika i hrvatskoga puka.
Tek je 1995., kada je u Drvaru uspostavljena hrvatska vlast i tu naseljeni prognanici iz ostalih dijelova BiH, obnovljena petrovačko-drvarska župa. Ovdje je potrebno dodatno objašnjenje.
Naime, prema crkvenim zakonima, pravne osobe (persona iuridica) župe se ne gase 100 godina. To znači da ako se na području jedne župe, koja je npr. uništena u ratu, ponovno nasele katolici, župu ne treba opet osnivati jer se ona automatski „oživljava“ dekretom biskupa.
Tako je župa koja je tri puta mijenjala sjedište te bila brutalno uništena u Drugom svjetskom ratu ponovno počela postojati pod nazivom Drvar, a nekoć središte župe Petrovac postalo je njezinom, riječima pape Franje, periferijom.
Razjasnivši nedoumice, s Oštrelja smo krenuli ka arheološkom području s ostatcima srednjovjekovne crkve i nekropolom sa stećcima na lokaciji Crkvina u Koluniću, naseljenom mjestu udaljenom od Bosanskog Petrovca oko 3,5 km.
Nalazi se na južnom obodu Petrovačkog Polja i njegova dodira sa strmim padinama Osječenice. Prometnica Drvar – Bosanski Petrovac dijeli selo na dva dijela.
Petrovačko Polje je i u ilirsko doba bilo naseljeno, što potvrđuje velik broj gradinskih naselja. Neka od njih nastavila su život i u rimsko doba, što je utvrđeno po ostatcima temelja.
Najveći dio pisanih izvora vezanih za srednjovjekovnu župu Pset, koja se prostirala na području današnje teritorije općine Bos. Petrovac, vezan je upravo za Kolunić.
Prema spisu Crkvenog sabora u Splitu iz 1185., župa Pset pripadala je u crkvenom pogledu Kninskoj biskupiji. Prvi poznati župan koji je upravljao župom Pset u kraljevo ime bio je Dionizije koji se spominje 1266.
Obitelji iz plemena Kolunića počele su se preseljavati sa svojih posjeda u Psetu dalje na zapad i sjever po padu Bosne pod osmanlijsku vlast 1463., a sve češća preseljenja uslijedila su poslije Krbavske bitke 1495. Poznat je tako Martin Rota Kolunić, bakrorezac iz 16. stoljeća, rođen u Šibeniku.
O životu iz tih vremena svjedoče ostatci srednjovjekovne crkve Sv. Jurja koju nam je pokazao vlč. Klečina. Povjesničari je datiraju u 14. stoljeće, a neki možda i u 12. Naravno svojata je i Srpska Pravoslavna Crkva
Sa svih strana crkve nalazi se nekropola sa stećcima u obliku uglavnom većih ploča. Vanjske mjere crkve su: brod (11 m x 7,79 m); apsida (5,1 m x 3,5 m). Arheološko područje s ostatcima srednjovjekovne crkve i nekropolom sa stećcima na lokaciji Crkvina u Koluniću proglašeno je 2007. nacionalnim spomenikom BiH.
Nakon Kolunića zaputili smo se u Bosanski Petrovac, u samo središte grada gdje je nekoć bila katolička crkva Sv. Petra od koje nije ostalo ništa. Zbog imovinsko-pravnih odnosa na tom je mjestu sada velika rupa. Neslužbeno su od Crkve novi vlasnici tražili ogromne sume novca, točnije i deset puta više od tržišne vrijednosti, tako da se tu ništa ne gradi.
Od nekadašnje bogomolje ostala su samo dva zvona koja su završila u Banjoj Luci u Biskupiji i u župi Ivanjska.
Važno je napomenuti da je Petrovac postojao i u rimsko doba kao raskrižje putova tada najmoćnijeg carstva. Konstantin Porfirogenet ga spominje 1334. pod nazivom Pset. Razdoblje rimske dominacije ovdje je potvrđeno nalazima na 15 lokacija. Na lokaciji Bukovača nalaze se tragovi rimske nekropole, gdje su otkriveni kasnoantička grobnica i rimski novac.
U pisanim dokumentima naselje koje je bilo na mjestu današnjeg Petrovca spominje se 1334. pod imenom St. Petri de eodem. Osmanlije ovo područje osvajaju između 1520. i 1530. Grad je u Petrovcu podignut za vrijeme sultana Ahmeda III. (1673. – 1736.)
Poslije Karlovačkog mira (1699.) Lika i Dalmacija potpadaju pod vlast Austrije, odnosno Mletačke Republike, a muslimansko pučanstvo se povlači iz tih prostora i naseljava područja sadašnjeg Bos. Petrovca.
Petrovački grad je dočekao u dobrom stanju Austro-Ugarsku 1878., ali je porušen 1905. prilikom provođenja regulacijskog plana kojeg je izradila nova vlast.
Prema procjenama, danas u općini živi oko 7 000 stanovnika, većinom Bošnjaka i Srba kojih ima skoro isti broj, dok je Hrvata tek 26. Sami grad danas ima oko 3 500 žitelja, a Bošnjaka je 75%, dok Hrvata ima samo (brojem) devet.
Posljednja lokacija koju smo obišli je katoličko groblje u Petrovcu gdje je sada gradilište nove crkvice Sv. Petra. Nalazi se izvan grada i, zanimljivo, nekoliko metara od spomenika i lokacije na kojoj je partizanski poglavica Josip Broz Tito 7. studenoga 1942. predao zastavu Prvoj proleterskoj brigadi. Preko puta crkvice u izgradnji je i zapušteno partizansko groblje.
„Do prije četiri godine na ovome mjestu je bila prava pustoš. Katoličko groblje se nije vidjelo jer je bilo zaraslo. Mi smo tada pristupili akciji čišćenja i ograđivanja zahvaljujući tadašnjem načelniku Zlatku Hujiću koji nas je podržavao u svemu. Prvu svetu misu nakon 75 godina ovdje smo slavili 2016., a prošle godine biskup Komarica je blagoslovio kamen temeljac“, rekao nam je vlč. Klečina ističući želju da se ona dovrši do blagdana Sv. Petra i Pavla, to jest 29. lipnja kako bi mogla biti posvećena, i to na 70. obljetnicu rušenja prijašnje crkve u središtu grada.
S prvim danima proljeća 2019. građevinsko poduzeće Marušić iz Jajca nastavilo je s radovima na izgradnji crkvice koja polako poprima svoje konture... Idejni projekt djelo je arhitekta Isaka Medića iz Sarajeva.
Izgradnjom kapele malobrojni katolici u Bosanskom Petrovcu dobit će nakon točno sedam desetljeća svoj sakralni objekt u kojem će nesmetano moći obavljati svoje bogoslužne čine.
Poznajući situaciju iz ostalih gradova i mjesta u BiH, koja su dugo vremena bila bez bogoslužnog zdanja i svećenika, čim se podigne crkva i redovito počnu slaviti mise, počnu se pojavljivati ljudi koji su se do tada skrivali. Broj od nekoliko Hrvata i katolika se polako pretvori u nekoliko desetaka, pa i stotina onih koji su gladni Radosne vijesti i mise na kojoj nisu mogli biti nazočni dugi niz godina. Nadamo se da će tako biti i u Bosanskom Petrovcu, piše Nedjelja.ba.
Dnevnik.ba