Između nas je sada jedan vijek, a u tim vijeku jedan cijeli život. A tebe nema više.
Ugasili smo svijeću pokraj zatvorenog kovčega i pošli. Korak nikad nije bio teži, dan nikad nije bio duži, a bijela nikad tužnija. Tvoja kosa sjala se na lipanjskom suncu, a tvoj osmijeh lomio zvuk, prodirao kroz zidove. Kad smo zatvarali kovčeg, tvoja kosa i dalje je sjala... A tebe nema, i nema, i nema te više.
Trešnje su dozrele i nagodinu, čak je i klasje mirisalo tog kolovoza. Ali tebe nije bilo da me upitaš zašto. Jer, nema te više. Tog Božića šutjeli smo na večeri za praznim stolom, a za Uskrs pronašli snagu za molitvu.
I odem na groblje da kunem i proklinjem, da razbijam i vrištim, da te nekako vratim. A tebe nema, i nema, i nema te više. I bojim se večeri, bojim se mraka, jer, u koju sobu noćas da legnem? Koje bijele zidove noćas da mrzim? Kojem Bogu večeras da sse pomolim, jer tebe nema više?
...
10.06.1993. život je izgubilo osmero hrvatske djece; Sanja, Milan, Dragan, Dražen, Boris, Sanja, Augustina i Velimir. Na lokalno igralište snage ARBiH bacile su minobacačku granatu. Petero djece je na mjestu poginulo, a troje ih preminulo u nadolazećim danima, od posljedica.
Punih 28 godina nakon – i dalje nema kazneno odgovornih za pogibiju osmero hrvatske djece u Vitezu. Pravde nema pred sudom BiH, nema je niti u Haagu. Međunarodna zajednica je prihvatila samo Bošnjake kao žrtve rata.
Na današnji dan, djeca su raznesena granatom. Vojska koja ih je raznijela navodno je baštinila anti-fašističke vrijednosti. Znači li to da su djeca bila fašistoidna? Može li general ARBIH doći u Vitez, na godišnjicu pokolja, održati predavanje o anti-fašističkim vrijednostima? Jer, ukoliko zagovarate i tumačite određene filozofije i vrijednosti, ne moraju li one vrijediti na svakom kutku BiH? Zar vrijednosti koje zastupate u Sarajevu ne biste trebali zastupati i u Vitezu?
...
Nekažnjeno ubojstvo djece najveća je uvreda za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Sve što je uslijedilo, sve s čim se Hrvati BiH bore do danas - posljedica je zataškavanja ubojstva djece hrvatske krvi...
Na mjestu pogibije, ispod hrasta, sada stoji spomenik.
Na dječjem igralištu, niti u jednom paralelnom svijetu, nikada ne bi smio stajati spomenik!
...
Od te granate, jedine koja je ispaljena u Vitezu tog dana, poginulo je ukupno osmero djece; Sanja i Milan Garić, Dragan Ramljak, Dražen Čečura, Boris Antičević, Sanja Križanović i brat i sestra Augustina i Velimir Grebenar.
Počivali u miru, anđeli.