Najveća predaja nakon 2. svjetskog rata: Srpske snage priznale poraz generalu Stipetiću

Zanimljivo je da Stipetić toga dana uopće nije znao da će mu se predati nekadašnji učenik, poznanik i prijatelj. “Nisam ga dugo vidio, pa nisam ni znao da je zapovjednik 21. kordunskog korpusa. Mi smo stigli iz UNPROFORove baze ukrajinskog bataljuna u Glini, a on je došao iz pravca Topuskog. Naš susret bio je na cesti. Zaustavili smo vozila na 50-ak metara. Izašao sam iz vozila i gledam, s druge strane iz vozila izlazi Čedo”, prisjetio se za života Petar Stipetić.

Stipetić je Bulata htio osobno odvesti: “Čedo, može netko metak opaliti”

Čedo Bulat je, kazao je, bio korektan časnik koji je po tadašnjim regulama radio svoj posao. Gazeći strojevim korakom, prisjetio se hrvatski general, pristupio mu je zapovjednik 21. kordunskog korpusa i tada su se prvi puta vidjeli od početka rata. “Propisno je pozdravio, ja odzdravio i on je podnio prijavak ovim riječima: ‘Gospodine generale, pukovnik Čedo Bulat, zapovjednik 21. kordunskog korpusa, predajem vam korpus i čestitam hrvatskoj vojsci na pobjedi.'”

Stipetić mu je, obzirom na situaciju, ponudio da se presvuče u civilnu odjeću. “On je to odbio. Nije htio ni čuti. Rekao je da ostaje u uniformi, sa svojim ljudima, vojnicima i narodom. Rekao sam mu: ‘Čedo, može netko opaliti metak, pa nikad se ne zna. Na tom sektoru imam četiri brigade koje su držale crtu bojišnice i nitko ne može garantirati da od tih 10.000 vojnika jedan neće željeti presuditi po svom. Međutim, ostao je dosljedan. Čak sam mu ponudio da ću ga svojim vozilom odvesti do njegove rodne kuće. I to je odbio”, ispričao je pokojni general Petar Stipetić o najvećoj predaji nakon 2. svjetskog rata u kojoj mu je poraz priznao bivši prijatelj i kolega.

Ničiji igrač: Stipetić je bio politički nepotkupljiv

Kao dokaz ljudskosti pokojnog generala Petra Stipetića, najbolje govori njegov odnos prema poraženom vojniku nad kojim je mogao likovati. Ali, najobrazovanijem vojniku HV-a o kojem su njegovi suradnici i suborci govorili kao o velikom čovjeku, to nije palo na pamet i do samoga kraja predaje postupao je časno. Zapovjedniku Čedi Bulatu i svim njegovim oficirima sačuvao je malo dostojanstva tako što im nije oduzeo osobno naoružanje. Predaja 5.000 vojnika, uz 13 tenkova, 15 teških topova i drugog naoružanja – za Hrvatsku je bila sasvim dovoljna.

Poznato je kako je pokojni general Stipetić za života bio politički nepotkupljiv. Njegova odlučnost u nakani da ga ne svojata niti jedna strana, njegova odluka da ne bude član Generalskog zbora kao i određeni stavovi o proslavama obljetnica Oluje, koštali su ga čak i izostanka minute šutnje u Saboru. Petra Stipetića se, nažalost posthumno, može nazvati “odbačenim generalom” koji u svojoj vojnoj karijeri nije povukao niti jedan krivi potez. Njegov najveći “grijeh” bio je taj što je u Hrvatsku vojsku pristupio iz JNA, iako nije jedini koji je na taj način stao u obranu domovine.

Osim toga, Petar Stipetić nije želio biti ničiji igrač. S njim nije mogla računati niti jedna politička stranka, a poznato je da, poput Ante Gotovine, nije želio biti članom Generalskog zbora koji je, unatoč tvrdnjama i obećanjima kako neće nikoga podupirati, od početka HDZ-u bio “vjetar u leđa”.

Vojničina s karakterom

Stipetić na to nije pristajao. Smatrao je kako je ratom generalski posao završen, te kako pretjeranim isticanjem domoljubne, ratne priče – u javnosti dolazi do kontra efekta. Upravo zato, Stipetić je javno izjavljivao kako je obilježavanje Oluje iz godine u godinu bespotrebno, te kako bi sve imalo puno više smisla ako bi se ova vojna operacija u kojoj je upravo on briljirao slavila svake pete godine.

Petru Stipetiću nije bilo jasno ni zašto se Knin inzistira kao mjesto proslave Oluje, “jer je riječ o simbolu pobjede, ali ne i gradu u kojem su se odvijale vojne operacije”. Upravo iz tog razloga, Stipetić u nekoliko navrata nije pozvan na obilježavanje obljetnice najveće vojne operacije.

Posljednji klin u Stipetićev lijes, saborski su zastupnici zabili kada su doznali da je pokojni general samo nekoliko dana prije moždanog udara pozvan u Savjet za branitelje SDP-a. Riječ je o unutarstranačkom tijelu koje će se baviti “promicanjem istine o Domovinskom ratu, integracijom branitelja u društvo te skrbi o društvenom status i zdravlju branitelja”. Iako je SDP u najvećoj mjeri računao upravo na Petra Stipetića, koji je trebao koordinirati između hrvatskih branitelja i te stranke, generalova bolest, pogoršanje stanja i smrt, zauvijek su zaustavili ovu suradnju. Ipak, nedovoljno kasno za stavljanja velikog generala na crnu listu “nepoželjnih” i “nepodobnih”…