Ovih dana je osnivač WikiLeaksa Julian Assange završio u zatvoru, nakon što su to britanske vlasti čekale sedam godina i ovo je idealni trenutak da se podsjetimo što je sve WikiLeaks objavio o Hrvatskoj.
Godine 2010. o Hrvatskoj je objavljeno 2053 dokumenata, a samo iz veleposlanstva SAD-a u Hrvatskoj ih je bilo 1686. Najviše dokumenata, njih 1185 bili su iz razdoblja od 2006. do 2010., dok je prvih pet iz 1991. godine.
Iz 1995., kada je bila i operacija Oluja, je 55 dokumenata, a najviše ih je, čak 288, iz 2009. godine. Oznaku tajno i vrlo tajno imala su 24 dokumenta, dok ih je većina imala oznaku neklasificirano i klasificirano – samo za službeno osoblje.
Dokumenti su sadržavali razne pikanterije o hrvatskim vlastima, ali i pravosuđu, među kojima je jedan od opširnijih izvještaja bio onaj o bivšem glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću.
Iz dokumenata WikiLeaksa bilo je očito da je Mladen Bajić detaljno o svom radu izvještavao američko veleposlanstvo u Zagrebu, o čemu su oni, jednako detaljno i redovno izvještavali svoje nadređene u Washingtonu.
Bliska veza domaćeg Državnog odvjetništva, USKOK-a i cijele hrvatske borbe protiv korupcije bila je vidljiva iz niza izvještaja označenih kao "povjerljivo", a koji su se pojavili na WikiLeaksu.
Bajićevi posebni odnosi sa SAD-om išli su dotle da je veleposlaniku, ili djelatnicima ambasade glavni hrvatski državni odvjetnik pokazivao inkriminirajuće dokumente iz istrage (afer Spice), ili najavljivao optužnice danima prije nego su one doista bile podignute.
Štoviše, Bajić je političkom tajniku američkog veleposlanstva Chrisu Zimmeru 23. prosinca 2009., četiri dana prije prvog kruga izbora kazao kako istražuje čak tri predsjednička kandidata i da bi nakon izbora protiv njih mogla biti podignuta optužnica.
Bajić nije htio otkriti njihova imena dok se slučajevi ne zaokruže, a u svom izvještaju Washingtonu iz američkog veleposlanstva su spekulirali kako je "malo vjerojatno da će Bajić ići na Milana Bandića ili Nadana Vidoševića, jer će jedan od njih vjerojatno ući u drugi izborni krug".
Amerikanci su u izvještaju stavili čak i ovu napomenu: "Šef USKOK-a Dinko Cvitan ranije nam je rekao kako nisu u stanju prikupiti dovoljno dokaza da bi Bandića mogli optužiti za korupciju."
Nekoliko mjeseci ranije, pak, Bajić je svojim američkim sugovornicima najavio kako planira podići optužnicu protiv bivšeg ministra obrane Berislava Rončevića i njegovog zamjenika Ive Bačića.
Optužnica za ‘kamione‘ naposlijetku je podignuta u listopadu 2009. godine., tri mjeseca nakon razgovora u kojem je najavljena. Bajić je prilično detaljno Amerikance izvještavao o istragama protiv Sanadera, a u veljači 2010. godine, opet političkom tajniku veleposlanstva Zimmeru, pokazao je i dva dokumenta koja su su trebala pojasniti kako su u ‘Spiceu‘ Damir Polančec i menadžeri Podravke pokušali preuzeti firmu.
Vrijeme u kojem je Bajić sa Zimmerom održavao najintenzivniji kontakt bilo je nakon Sanaderovog neuspjelog puča: u prvoj polovici siječnja 2010. oni su se sastali nekoliko puta, a Bajić je pričao o više istraga koje ciljaju prema Sanaderu i bivšim i aktualnim ministrima.
U komentaru na kraju izvještaja o tom nizu sastanaka s Bajićem, međutim, veleposlanik SAD-a Folley nije zaboravio svojim nadređenima u Washingtonu napomenuti: "Nekoliko godina Bajić je izuzetno oklijevao s otvaranjem makar formalne istrage, a kamoli da bi tražio optužnice protiv visoko rangiranih dužnosnika, osim ako nije bio siguran da ima posve nepropusan slučaj", prenosi Express.hr, a ostatak možete pročitati OVDJE.
Dnevnik.ba