Nadbiskup Tomo Vukšić: "Nitko od nas ne može riješiti sve probleme, ali svatko može biti znak nade"

Gostujući u emisiji Plenum uoči Božića, mons. Vukšić govorio je o značenju jubilarne godine, stanju društva u Bosni i Hercegovini, međureligijskom dijalogu, identitetima, moralnim vrijednostima, ali i o odgovornosti svakog pojedinca da u složenim okolnostima bude izvor nade.

Podsjetio je da je 2025. godina u Katoličkoj Crkvi obilježena kao redovita jubilarna godina, koja se prema tradiciji slavi svakih 25 godina i povezana je s godinom rođenja Isusa Krista, te da je posvećena temi nade pod geslom „Hodočasnici nade“.

„Svaka jubilarna godina ima svoje geslo, odnosno moto pod kojim se odvija sve što se tijekom te godine događa, a za ovu je odlučeno da nada bude temeljna misao. Vjernici su pozvani to vrijeme živjeti kao hodočasnici nade“, kazao je nadbiskup.

Prisutnost nade u društvu

Govoreći o tome koliko je nada danas prisutna u društvu, Vukšić ističe da ne dijeli mišljenje da nade nema.

„U vjerničkom životu mi kršćani nadu smatramo jednom od temeljnih vrijednosti koje treba stalno promicati. No nada nije važna samo u vjerskom smislu – ona je ljudima prijeko potrebna i u svakodnevnom životu. Ne bih rekao da nade nema. Nade ima. Postoji utemeljena nada i postoje mnogi dobri ljudi koji su sami po sebi znakovi nade i primjeri koje treba prepoznati i nasljedovati“, rekao je, dodajući da su znakovi nade osobito potrebni u složenim društvima, „tamo gdje se stvari moraju popravljati na mnogo mjesta“.

Iako je svjestan brojnih problema, nadbiskup upozorava da nitko nije pozvan niti sposoban riješiti sva društvena pitanja.

„Nitko od nas nije poslan da riješi sve ljudske muke i probleme, ali smo pozvani i obvezni biti znakovi nade – svojim životom, ponašanjem, govorom i odnosom prema drugim ljudima“, poručio je. Upravo u tim pojedinačnim djelima vidi mogućnost da se dobrota proširi na cijelo društvo.

Bit kršćanske poruke

Govoreći o biti kršćanske poruke, Vukšić je istaknuo da je temeljna kršćanska poruka usmjerena prema Bogu, ali da prema kršćanskom nauku put do Boga vodi isključivo preko drugog čovjeka.

„Put do Boga, prema kršćanskom nauku, vodi isključivo preko drugoga čovjeka. Poštovanje, služenje i briga za drugoga – to je jedini put do Boga“, rekao je.

Osvrnuvši se na pitanje udaljavanja ljudi od religije, kazao je da je teško generalizirati.

„Ako promatramo samo javno ponašanje, može se steći dojam da postoji udaljavanje od temeljnih vrijednosti. No ako pokušamo biti realni, vidjet ćemo da i danas ima mnogo dobrote i plemenitih ljudi“, rekao je, dodajući da je jedan od znakova nade prepoznavanje plemenitosti te da je važno ne usredotočiti se isključivo na negativno.

U tom je kontekstu posebno istaknuo odgovornost medija.

„Lakše je prodati vijest o tragediji nego o nečemu plemenitom i lijepom, ali to ne znači da dobrote nema. Naprotiv, ima je mnogo i treba je isticati“, poručio je.

Dvije vrijednosti svakog društva

Govoreći o božićnoj poruci Katoličke Crkve, nadbiskup je naveo da su biskupi ove godine poseban naglasak stavili na dvije vrijednosti važne za svako društvo – ženu i život.

„U božićnom događaju u središtu je žena – Marija, majka Isusova – i dijete, novi život“, kazao je, istaknuvši da su te vrijednosti danas ozbiljno ugrožene.

Upozorio je na pojave nasilja nad ženama, uključujući femicid, ali i na ozbiljne demografske probleme u Bosni i Hercegovini.

„S jedne strane imamo pojave koje ugrožavaju živote i dostojanstvo žena, a s druge strane problem depopulacije, sve manje rođenja i sve više smrti“, rekao je, naglasivši da su vrijednost žene i djeteta temelj svakog zdravog društva.

Govoreći o bosanskohercegovačkom društvu, Vukšić je istaknuo da je riječ o izrazito složenoj zajednici obilježenoj etničkom, vjerskom i kulturnom raznolikošću.

„Izuzetno je važno ne samo prepoznati različite identitete, nego ih poštivati i stvarati ozračje u kojem će se svaki identitet osjećati sigurnim“, poručio je.

Identitet i narativi

Naglasio je da samo „siguran identitet“ može biti otvoren za susret s drugima.

„Onaj tko se osjeća sigurnim u svoje dostojanstvo i prava nema straha od drugoga. To vrijedi i za pojedince, i za narode, i za vjerske zajednice“, rekao je, istaknuvši želju da se svi – bilo kao pojedinci ili kao kolektivi – u Bosni i Hercegovini osjećaju sigurnima u vlastitim identitetima, što će pridonijeti većoj slozi, spremnosti na dijalog i dogovor te, u konačnici, mirnijem životu i ljepšoj budućnosti.

Govoreći o identitetima i etničkoj pripadnosti u Bosni i Hercegovini, nadbiskup Vukšić istaknuo je da su identiteti „prepoznatljivi“, ali i da nisu nepromjenjivi.

„Identitet je stvarnost koja je u procesu i ovisi o različitim utjecajima i načinima doživljavanja“, kazao je.

Komentirajući napade i narative, osobito prema muslimanima i Bošnjacima, nadbiskup je jasno poručio da takve pojave nemaju uporište u religiji.

„Ni u islamu ni u kršćanstvu ne postoje temeljni stavovi o progonu drugih. Mržnja i nasilje nisu plod religije, nego ideologija i pojedinaca koji je zloupotrebljavaju“, rekao je.

Kao dugogodišnji zagovornik dijaloga, Vukšić je istaknuo da dijalog u Bosni i Hercegovini postoji na različitim razinama – od svakodnevnog života do međureligijskih i društvenih struktura.

„Život ne bi bio moguć bez dijaloga i povjerenja, a kršćanski ideal je živjeti jedni za druge“, rekao je, naglasivši da Međureligijsko vijeće danas ponovno djeluje u punom sastavu i redovito reagira na kršenja ljudskih i vjerskih prava.

„Možemo i moramo pokazivati dobar primjer“, poručio je, uz napomenu da vjerske zajednice nisu pozvane rješavati sva društvena pitanja, ali jesu obvezne dati svoj etički doprinos.

Utjecaj vjerskih zajednica i moralnost

Govoreći o utjecaju vjerskih zajednica, Vukšić je kazao da je snaga tog utjecaja razmjerna spremnosti ljudi da žive moralna načela.

„Načela su snažna sama po sebi, ali stvarni utjecaj ovisi o tome koliko ih ljudi primjenjuju u svakodnevnom životu“, rekao je, dodavši da bi, kada bi vjerski utjecaj bio veći, „ljudi više živjeli jedni za druge“.

Kad je riječ o moralu, nadbiskup Vukšić naglasio je da on „uopće nije apstraktna kategorija“, nego životna stvarnost. Iako načela mogu djelovati apstraktno, način na koji ih ljudi žive uvijek je vrlo konkretan i lako prepoznatljiv – moralan ili nemoralan.

Govoreći o odgoju mladih, istaknuo je da mladi u velikoj mjeri uče promatrajući ponašanje starijih.

„Najčešće se poučava riječima, ali se najviše uči iz primjera“, kazao je, dodajući da su životni primjeri često snažniji od bilo koje izgovorene poruke.

Božićna poruka: „Solidarnost i dijalog nisu opcija, nego moralna obveza“

Govoreći o ratovima, zločinima i stradanjima kojima svjedoči suvremeni svijet, nadbiskup Vukšić upozorio je da je strah postao gotovo neizbježan dio ljudskog iskustva.

„Nisam siguran da je moguće pobjeći od straha“, kazao je, dodajući da umjerena doza straha može imati i zaštitnu ulogu, ali da strah pred ratovima, genocidima i progonima ljudi prerasta u ozbiljnu društvenu patologiju.

Takva stradanja, prema njegovim riječima, ostavljaju duboke i trajne posljedice, ne samo u materijalnom nego i u ljudskom i moralnom smislu. Podsjetio je i na ratno iskustvo ovih prostora, naglasivši da tragedije nisu daleka prošlost.

„I naši krajevi su to više puta doživjeli“, rekao je, istaknuvši da se bez dijaloga i dogovora ne može pronaći izlaz iz spirale nasilja.

Na kraju razgovora uputio je božićnu poruku svim građanima Bosne i Hercegovine:

„Prije svega želim sretan Božić svim stanovnicima Bosne i Hercegovine. Također želim sretnu Novu godinu i blagoslovljen svaki dan u nadolazećoj godini. Sretan Božić i svima onima koji će ga slaviti nešto kasnije, nakon Nove godine. Solidarnost i dijalog nisu opcija, nego moralna obveza“, poručio je nadbiskup Tomo Vukšić, naglasivši da su spremnost na razumijevanje i odgovornost prema drugima jedini put prema stabilnijem i pravednijem društvu.

Dnevnik.ba