Sva četvorica su stradali pri naletu zrakoplova JNA iznad sela Drijen u neumskoj općini gdje su se branitelji zatekli prilikom povratka s terena u Čepikućama gdje su imali zadatak obići špreng postavljen za zaustavljanje agresora.
Zrakoplov se prema izjavama očevidaca pojavio „niotkuda“, četvorici branitelja koji su se u tom trenutku vozili u Renaultu pokojnog Babića nije ostavio niti sekundu za manevre i spašavanje.
Ante Babić iz Graca tako je postao prvom žrtvom srpske agresije na području općine Neum i jednom od prvih žrtava rata u Bosni i Hercegovini uopće. Njegovim se imenom danas diče neumske ulice, no njegovu smrt dugo vremena neki dijelovi bosanskohercegovačkog društva nisu priznavali.
Naravno, isti oni koji ratno bjesnilo u jesen i zimu 1991. na području Jugoistočne Hercegovine nisu priznavali ratom, oni koji su žmirili na oba oka do proljeća 1992. kada se agresija prelila i na ostatak države.
Ante Babić tako je dugo smatran žrtvom nesretne okolnosti prilikom lova.
Na sreću, ova se tragikomična manipulacija nije održala na životu pored istine koja je vrištala. Ante Babić je ubijen u ratu. Zajedno s Antom Repcem, Antom Kuranom i Stipom Buljubašićem.
Ovih je dana nemali broj Neumljana, pored grobova svojih najmilijih u gradačkom groblju, svijeću zapalio i kod odra pokojnog Ante gdje za vječnost u kamenu stoji epitaf;
„Volio sam Boga i zemlju Hrvata, volio sam ova polja i doline, volio sam ljude svoje Domovine, za tu ljubav mladi život dadoh.“
Ante Babić bio je električar, rođen u Gracu kod Neuma 1959. godine. Nije bio oženjen.
Prije njegove pogibije, svoj život na oltar Domovine kao dragovoljci HV-a položili su: Ivo Vukasović iz Graca, poginuo 5. listopada 1991. na Osojniku kod Dubrovnika, Ivica Butigan, također iz Graca koji stradava 25. listopada 1991. u Dolima u Dubrovačkom Primorju, te nekoliko dana kasnije, 12.studenog, Ivan Raič iz Neuma (Brestica) na Strinčjeri kao pripadnik Hrvatske ratne mornarice.
Dnevnik.ba