Mostarac sa zagrebačkom adresom gradi najbolje nebodere u svijetu: "Najveća mi je želja izgraditi neboder od 45 katova u rodnom Mostaru"

City Park u Ljubljani, Muzej suvremene umjetnosti, Arena i nova zračna luka u Zagrebu, pa Grandova kongresna dvorana u Neumu, Delta Planet u Banjoj Luci, čitav niz građevina u Srbiji... Upravo je u Beogradu niknuo i poslovno-stambeni neboder Skyline, za čiju je još uvijek revolucionarnu gradnju za ova područja s prednapinjanjem ploča Bodiroga nagrađen prestižnom nagradom BBR Network Awards za područje visokogradnje. Konkurencija je bila globalna, a nagrada mu je uručena na gala svečanosti u Kuala Lumpuru.

Za nagradu se gotovo i ne bi pročulo da vijest na društvenim mrežama nije podijelio jedan od njegovih kolega građevinara.

– Nisam od onih koji bi to širio na sve strane, govorio o sebi u prvom licu. Jednostavno nemam snage za to, ali da mi pričinjava unutarnje zadovoljstvo, pričinjava. To je ipak potvrda mojeg rada i rada kolega iz ureda – kaže ovaj pomalo samozatajni građevinar, piše Slobodna Dalmacija.

SVAKI TJEDAN - KAT JEDAN

Fakultet je završio u Mostaru, a zanat je pekao u Njemačkoj i još niz zemalja u Europi prije nego što se skrasio u Zagrebu. Primijetili su ga Švicarci, koji su pioniri drukčije gradnje ploča još iz vremena Drugog svjetskog rata. Kronična nestašica željeza, kao i cementa, natjerali su ih da budu inovativni.

– Riječ je o tome da se, umjesto armature, u horizontalnoj konstrukciji stavljaju kabeli visokovrijednog čelika, koji omogućavaju lakšu konstrukciju, ali jednaku nosivost kao u klasičnoj gradnji s armaturom. Konstrukcija je lakša, a betonska ploča tanja.

Postiže se jeftinije rješenje čim je nekoliko kilograma armature po kvadratu manje. Samim tim gradnja se ubrzava. Na koji način, mi smo to pokazali na neboderu u Strojarskoj ulici u Zagrebu, gdje smo svaki tjedan dizali po kat. Za 25 katova trebalo nam je 25 tjedana – objašnjava naš sugovornik.

– Pod jedan je brzina gradnje. S druge strane ulice, odmah nasuprot, gradio se klasično isto tako neboder i mi smo ga dvostruko "prešišali". Druga stvar tiče se uštede materijala, jer se smanjuje emisija ugljikova dioksida, od uporabe strojeva do toga da osam posto zagađenja u svijetu dolazi od proizvodnje čelika i betona – navodi.

Od Slovenije do Makedonije nemaju konkurenciju. Imaju i vlastiti pogon za proizvodnju geotehničkih sidara na istočnom ulazu u Zagreb, specijalizirani su za mostove i vijadukte, ali najviše uspjeha postižu upravo u visokogradnji.

– To je visoka tehnologija koja traži ne samo osnovne postulate građevinarstva, nego i matematike i fizike. Mi smo doradom dvaju velikih softvera razvili svoj vlastiti, plus što je naš šef projektog tima, profesor Predrag Presečki, napravio i dodatni pa je imao mogućnosti prenamjene klasične armaturnobetonske konstrukcije u prednapetu – ističe inženjer Bodiroga.

NAJBOLJE ZA TRUSNA PODRUČJA

Ovaj tip gradnje, inače, najboljim se pokazao u seizmički trusnim područjima. Najdalje je u praktičnoj primjeni sa svojim neboderima otišao Bijan O. Aalami, professor emeritus u San Franciscu, području koje se smatra najtrusnijim na kugli zemaljskoj.

– Bit je da se olakša konstrukcija, a onda je točka težišta puno niža i sve je znatno otpornije, odnosno teže će se srušiti u potresu. To je jako važno u današnje vrijeme. Vjerojatno ste vidjeli onu sliku iz Turske s jedinom čitavom zgradom u porušenom okruženju. Preživjela je, ostala je netaknuta jer je napravljena upravo po pravilima struke za prednapinjanje – objašnjava nam Želimir Bodiroga i dodaje da mu nije poznato da je u svijetu ijedna građevina građena ovom metodom podlegla potresu.

Unatoč svemu, u Hrvatskoj, kao i u našem susjedstvu, još uvijek, kaže, caruju statičari staroga kova, kojima je glavna norma "što više željeza i betona". Drugi je problem kako dobiti posao kad su država i njezine tvrtke u ulozi naručitelja. Recimo, na Pelješkom mostu nisu bili angažirani iako su za iste Kineze radili na ravno 11 mostova u Crnoj Gori.

– Ja odgovor na to pitanje ne znam, iako trenutačno u Sloveniji, recimo, radimo na najvećem tamošnjem objektu, vijaduktu Vinjane. Slovenci su najdalje otišli u toj transparentosti natječaja, dok su Hrvatska, Srbija, Crna Gora... gotovo pa slične.

Zato se oslanjamo na privatne investitore i baš sada u Zagrebu gradimo naselje Green Side, dva objekta u sklopu Beograda na vodi, jedan impresivan hotelski resor u Čanju u Crnoj Gori...

Investitori koji se jednom odluče na ovu metodu rada s prednaprezanjem ploča više ne odustaju. O ljepoti suradnje s Nijemcima, Švicarcima..., gdje vas nitko ne pita kako se zovete, odakle ste, od koga ste, nego ih samo zanima da, ako znate, pokažete znanje i kvalitetu, pa je posao neupitan, neću trošiti riječi – veli Bodiroga.

MOĆ JE U OBRAZOVANJU

Ne krije da mu je najveća profesionalna želja izgraditi jedan neboder od 40-45 katova u rodnome Mostaru. Tamo će potkraj ovog mjeseca zajedno s kolegom Presečkim održati i prvo predavanje budućim inženjerima građevinarstva.

– Nikakav problem ne bi bio naći investitora ili ući u neko javno-privatno partnerstvo. Ja sam mlad otišao iz grada i najbolje znam kolika je moć obrazovanja. Mladim inženjerima vrata naše tvrtke uvijek su otvorena i moja im je poruka da vjeruju u sebe.

Inače se gnušam toga koliko fakulteta imamo, a tako malo znanja. Ne govorim za građevinarstvo, nego šire. Ako želite uništiti neki narod i društvo, uništite mu obrazovanje. U izvrsnosti leži budućnost, jer prolazi vrijeme miješanja žbuke i pečenja ćevapa. Ima tko će to raditi – poručuje inženjer Želimir Bodiroga.

Dnevnik.ba