Hrvatski kapetan i najbolji igrač ‘vatrenih‘ u povijesti Luka Modrić jučer je došao u konferencijsku salu opatijskog hotela Milenij misleći da će putem ‘Zooma‘ odgovarati samo na pitanja hrvatskih novinara nakon pobjede nad Ciprom (1-0) u kojoj je postao rekorder po nastupima (135) za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, prenose 24sata.hr.
HNS mu je priredio iznenađenje pa su se tako u ulozi ‘novinara‘ našli značajni ljudi u njegovoj blistavoj karijeri u kojoj je osvojio nagradu za najboljeg igrača svijeta i Europe, Zlatnu loptu, sedam nagrada za najboljeg igrača godine, četiri Lige prvaka, dva španjolska prvenstva, španjolski kup, tri španjolska Superkupa, četiri klupska svjetska prvenstva, tri hrvatska prvenstva, tri Uefina Superkupa, dva hrvatska kupa i ono najznačajnije za sve Hrvate - povijesno srebro iz Rusije 2018. godine.
Među ‘novinarima‘ su bili njegov otac Stipe, supruga Vanja, bivši izbornik Slaven Bilić, bivši suigrači Darijo Srna, Niko Kranjčar, Marijan Buljat, Hrvoje Čale, Davor Landeka, team menadžerica reprezentacije Iva Olivari kao i nekadašnji trener Stjepan Deverić. Inače ne previše emotivni Luka ponovno je skoro pustio suzu nakon mnogobrojnih pitanja o najljepšim i najtežim trenucima u njegovoj bogatoj karijeri...
Prenosimo sadržaj intervjua sa stranice HNS-a.
Stipe Modrić
Luka, ćaća Stipe te pozdravlja. Reci mi, sine moj, koji ti je najdraži gol za reprezentaciju?
- Najdraži gol je onaj protiv Argentine, zbog svega što smo napravili na Svjetskom prvenstvu u Rusiji i zbog značaja utakmice. Naravno da su mi svi reprezentativni golovi dragi, ali ovaj je posebniji od drugih.
Hvala, sine moj. Voli te ćaća!
- I ja tebe!
Darijo Srna
Dragi, mislim da meni nisu upisali ovaj nedavni nastup u Petrinji, to mi je bio 135.!
- Znači, moram igrati i sljedeću utakmicu, ha, ha, ha… A ja se još čudim što si išao u Petrinju, ha, ha, ha… Sad mi je sve jasno.
Lukica moj, ljubavi moja, bratko… Čestitam ti od srca! Postavit ću ti jedno pitanje: Koji ti je najteži trenutak u reprezentativnoj karijeri? Mislim da znam odgovor…
- Prije svega, hvala bratko na lijepim riječima na večeri poslije utakmice, tebi i svima ostalima. Stvarno ste me dirnuli, a ti znaš da ja nisam baš od pokazivanja emocija, ali nisam se mogao suzdržati. A najteži trenutak je definitivno utakmica protiv Turske u četvrtfinalu Europskog prvenstva 2008. godine u Beču. Pogodio nas je taj poraz, bilo nam je teško, znaš i sam kakve su nam bile reakcije u svlačionici i koliko nam je bilo teško. Što god smo poslije toga napravili, taj je poraz uvijek bio tu negdje… Hvala ti i sapunaj dalje, ha, ha, ha…
Slaven Bilić
Najprije da od srca tebi i tvojima čestitam na ovom veličanstvenom uspjehu, fenomenalno je to i samo nastavi tako. Wayne Rooney je jednom rekao kad su se engleski reprezentativci učestalo opraštali od reprezentacije: “Kakvo opraštanje, odmarat ću se kad se ostavim nogometa…” Imam dva pitanja, to me muči. Dakle, osim one pjesme koju sam napisao za Euro 2008., koja vas je pjesma u autobusu najviše živcirala, a koja vam je bila najbolja?
- Auuu… Ta vaša, ha, ha, ha…
Rekao sam osim moje…
- Aha. Iskreno, mene osobno nije nijedna živcirala, a drage su mi bile sve koje su o Hrvatskoj. Vaša nije bila loša, ha, ha, ha…
Drugo je pitanje poslovno: Kakav si s kineskim?
- Ha, ha, ha… Nisam baš nešto, ali naučit ću ako treba, ha, ha, ha…
Stjepan Deverić
Čestitam ti na stvarno velikom uspjehu i uopće ne vidim gdje je kraj. Do kad misliš ti to tjerati?
- A, vidjet ćemo. Kako Bog da…
Reci mi, Luka, ne znam jesi li već razmišljao o tome, ali zanima me gdje bi želio završiti karijeru? I imam još jedno pitanje: što na početku karijere pamtiš kao najveći uspjeh ili rezultat?
- Kao prvo, osjećam se dobro i uživam u nogometu, ali vidjet ćemo… Neću si postavljati nikakve limite, dok me budu trebali u reprezentaciji, nema razloga da ne budem tu i mislim da mogu pomoći. Što se završetka karijere tiče, puno puta sam rekao da bih volio da to bude Real Madrid. Malo je igrača u povijesti Reala to uspjelo napraviti, ali teško je prognozirati da će tako biti. Za tako nešto moraš biti na visokoj razini igranja i u takvom se stanju oprostiti. A jedan od posebnijih trenutaka na početku moje karijere je sigurno debi za reprezentaciju u utakmici protiv Argentine. Uvijek mi je bio san igrati za hrvatsku reprezentaciju, a taj je debi ostvarenje mog prvog sna.
Davor Landeka
Što da ti kažem na sve ovo što si postigao… Znaš da nisam čovjek od nekih velikih riječi, ali od srca ti čestitam na svakoj utakmici odigranoj za Hrvatsku, od one prve protiv Argentine do ove protiv Cipra. Neka te dragi Bog čuva, nastavi tako i nadam se da ćemo još dugo uživati u tvojim igrama. Imam jedno pitanje: Kad ti netko spomene Mostar i Zrinjski, koje te uspomene najviše vežu uz to razdoblje?
- Tu je krenula moja profesionalna karijera, za Mostar i Zrinjski me stvarno veže puno lijepih uspomena, od pažnje koju su mi poklonili navijači i ljubitelji Zrinjskog do stvaranja prijateljstava koja su ostala za cijeli život. Najdraži gol i utakmica? Utakmica protiv Sarajeva na kojoj sam zabio gol i to na rođendan navijača Zrinjskog. Pobijedili smo 2:1!
Hrvoje Čale
Čestitam na svemu što si napravio, ovo je samo šlag na kraju. Želim ti još barem toliko utakmica za reprezentaciju, znam da će se Vanja ljutiti, ali smirit ćemo je već nekako… Nemam nogometnih pitanja, ali imam jedno dobro: Jesi se ikad napio od bezalkoholnog piva?
- Ha, ha, ha… Mislio sam da je to moguće, ha, ha, ha…
Marijan Buljat
Postavit ću ti jedno pitanje budući da sam imao tu privilegiju i čast biti tvoj cimer uoči debija protiv Argentine u Baselu. I nemoj lagati. Je l’ dolazio san na oči noć prije utakmice?
- Iskreno, nije. Znaš i sam. Da, da, sjećam se dobro kad ti je, na žalost, pokojni Cico Kranjčar rekao da ćeš igrati, na ručku prije dnevnog odmora. A znaš i sam, to je bilo nešto sasvim posebno. Uopće biti u reprezentaciji prvi put, ti i ja zajedno, koji smo jedan uz drugoga prošli dosta toga, prijatelji iz djetinjstva. Ti si, ajmo reći, bio kao stariji brat, a znaš i sam kakva je bila moja reakcija kad mi je Cico saopćio da ću igrati… Nešto nevjerojatno.
Želim ti još puno nastupa, iako bih te želio malo u privatnom životu, ali potreban si Hrvatskoj i dečkima. Kao persona, kao igrač, kao kapetan. Vodi ih i dalje pa da i mi uživamo dalje.
- Hvala ti, imat ćemo mi vremena i za privatno…
Iva Olivari
Luka moj dragi, ja sam ti na onoj večeri sve rekla, čestitala ti, isplakala se s tobom… Sad ću ti još samo jednom reći: Hvala ti na svemu. Ti i ja smo long way back, ali imamo mi pred nama i budućnost. S obzirom na to da smo zajedno prošli puno kampova i bili na dosta velikih natjecanja, reci mi gdje ti je bilo najbolje, a gdje najlošije? Moramo odabrati kamp za Katar pa da vidim u kom smjeru ići…
- Iskreno, ne mogu reći da mi je negdje bilo loše, jer je svugdje, više ili manje, vladala dobra atmosfera. A gdje mi je bilo najbolje… Francuska. Kamp je bio dobar, a i atmosfera je bila jedna od boljih otkad sam u reprezentaciji.
Niko Kranjčar
Čestitam ti od srca, tebi i tvojim najbližima koji su ti pomogli da ostvariš sve ovo. Prvo pitanje moram postaviti zbog naše slike iz djetinjstva koju si stavio u svoju knjigu… Jesi imao predrasude u smislu premalen si pa nećeš uspjeti? Kako si se nosio s tim?
- Nisam imao predrasuda. Uvijek je bilo komentara kad sam počinjao igrati i kroz djetinjstvo, a i poslije u karijeri je uvijek bilo nekakvih predrasuda i sumnji. Međutim, nije mi to stvaralo nikakav problem niti neku otežavajuću okolnost. Dapače, to me samo dodatno motiviralo da dokažem da ljudi koji tako pričaju griješe.
Neka si im dokazao. A sad puno bitnije pitanje, da slažeš ekipu za Kutiju šibica od igrača s kojima si igrao i još uvijek igrač u reprezentaciji… Slušam.
- Uh… Pet plus jedan, je l’ tako? Golman bi bio Suba, jer voli igrati mali nogomet, a dobar je na golu i u igri nogama. Sebe ne smijem jel’ tako?
Moraš. Ti si neupitan.
- Ha, ha, ha… Znači još četvorica. Drugi bi definitivno bio ti. Slažem se. Ha, ha, ha… Dakle, ne moram objašnjavati, mislim da je svima jasno. Stavio bih Čarlija, netko nam treba u obrani da udara, ha, ha, ha… Mateo Kovačić, mislim da je dobar na malom nogometu i da isto voli igrati. I treba nam još jedan koji će zabijati golove. Dudu!
Nego kaj!
- Eto, ha, ha, ha… Imamo slične poglede.
Sve bih isto odabrao, osim golmana, nisam se sjetio Sube, nego sam stavio Runju. A ništa, odigraj još barem pedeset utakmica.
- Uf, malo je previše.
Kako previše? Ove kvalifikacije, Europsko i Svjetsko prvenstvo.
- Znači moramo Euro i Svjetsko prvenstvo otići do finala, ha, ha, ha…
Mateo Kovačić
Kao prvo, hvala što si me uvrstio u ovu veličanstvenu šestorku. Čestitam na ovom rekordu tebi i tvojoj obitelji, pričali smo poslije Cipra, sve znaš. Znaš da si moj uzor, znaš koliko mi znače tvoji savjeti, a svaki put se iznova divim volji i želji s kojima dolaziš na reprezentativna okupljanja. U tom kontekstu moje je pitanje: Plašiš li se dana kad više nećeš nositi sveti dres?
- Hvala ti brate. Da, bojim se. Kad razmišljam, bit će mi sigurno teško, jer sam puno toga prošao u reprezentaciji. Taj trenutak će mi definitivno biti jedan od težih. Bit će teško donijeti odluku o prestanku igranja za reprezentaciju… Tako da… Neka me nelagoda uhvati razmišljajući o tome. Međutim, jednom će se ta odluka morati dogoditi. Ali dobro… Dok imam uza se mladiće poput tebe koji me pomlađuju, još ima vremena, ha, ha, ha…
Ostatak pročitajte OVDJE.
Dnevnik.ba