Ratni zapovjednik vojske bosanskih Srba Ratko Mladić pravomoćno je proglašen krivim za najteže ratne zločine i osuđen na kaznu doživotnog zatvora, no žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) odbacilo je zahtjev tužiteljstva MICT-a da se Mladića, osim za genocid u Srebrenici, proglasi odgovornim i za genocid u Prijedoru i još pet općina u BiH tijekom 1992. godine, piše Jutarnji.hr.
Unatoč velikim razmjerima etničkog čišćenja koje je počinjeno u općinama Prijedor, Ključ, Sanski Most, Foča, Vlasenica i Kotor-Varoš, suci su ocijenili kako uništenje zajednice bosanskih Muslimana nije bilo "dovoljno relevantno" da bi utjecalo na opstanak njihove etničke skupine u cijelosti.
Unatoč ovakvoj odluci, u presudi se opisuju težina i karakter zločina počinjenih u tim općinama, ali su kvalificirani kao zločini protiv čovječnosti i kršenja prava i običaja ratovanja.
Mladiću je presuda potvrđena samo tjedan dana nakon što je u Bosni i Hercegovini obilježen Dan bijelih traka, kao spomen na ratne zločine počinjene nad 3.176 ubijenih bošnjačkih civila u Prijedoru 1992. godine, među kojima je bilo 102 djece. Riječ je o mjestu najmasovnijeg etničkog čišćenja nakon Srebrenice. Podsjetimo, vlasti bosanskih Srba su u Prijedoru 31. svibnja 1992. godine izdale naredbu putem lokalnog radija kojom se nesrpskom stanovništvu nalaže da obilježi svoje kuće bijelim zastavama, te da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava.
Zločini su počeli napadima srpskih snaga na bošnjačka naselja na Mataruškom brdu 22. svibnja, zatim napada na Kozarac 24. svibnja te otvaranjem logora Keraterm, Omarska i Trnopolje između 26. i 30. svibnja. Srpske snage odvodile su stanovništvo u logore, gdje su organizirane masovne egzekucije i počinjeni drugi zločini. Vezano za zločine počinjene u Prijedoru otkriveno je više od 400 masovnih grobnica među kojima je i Tomašica, koja se smatra najvećom masovnom grobnicom na Balkanu.
U Sanskom Mostu ubijeno je više od 800 stanovnika bošnjačke nacionalnosti, a pronađeni su u oko 40 masovnih i pojedinačnih grobnica. Vojska Republike Srpske nasilno je preuzela vlast u gradu u travnju 1992. godine. Granatirali su civilne objekte, pljačkali i uništavali imovinu te organizirali masovna i pojedinačna ubojstva.
Od svibnja do rujna 1992. godine u Ključu je ubijeno 612 Bošnjaka i Hrvata. Srpska vojska izvršila je masakr u Biljanima u općini Ključ 10. srpnja 1992. godine kada je ubijeno 260 bošnjačkih civila.
Također, pripadnici vojske Republike Srpske terete se da su u općini Ključ sudjelovali u strijeljanju najmanje 78 žrtava. U mjestu Velagići, u općini Ključ, naoružani i uz prijetnje istjerali su civile bošnjačke nacionalnosti iz zgrade osnovne škole “Radenko Stojnić”.
Naredili su im da se postroje ispred škole te su ih ubili pucajući iz automatskog vatrenog oružja. Tijela su zakopali u masovnu grobnicu, a posmrtni ostaci su pronađeni 1996. godine u masovnoj grobnici Lanište.
Tijekom 1992. godine na području općine Kotor-Varoš ubijeno je nekoliko stotina bošnjačkih civila. Nekolicini pripadnika vojnih i civilnih vlasti Republike Srpske sudilo se za zločine nad bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom toga kraja.
Pripadnici vojske Republike Srpske preuzele su kontrolu nad Vlasenicom 21. travnja 1992. godine, a do kraja rujna većina bošnjačkog stanovništva protjerana je iz Vlasenice. Oni koji su ostali završili su u logoru Sušica. U Sušici su većina zatočenika bili civili, među kojima je bilo veći broj žena, beba, male djece i starijih osoba.
Kroz logor je prošlo i bilo zatvoreno više 8.000 osoba, muškaraca, žena, djece i staraca koji su držani u krajnje nehumanim uvjetima. Bili su izloženi mučenju, psihičkom maltretiranju, silovanju, a ubijeno je više od 1.600 ljudi.
U općini Foča ubijeno je ili nestalo više od 2.700 ljudi, a u više presuda Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije utvrđeno je etničko čišćenje Bošnjaka, ubijanje i masovna silovanje i uništavanje imovine.
Dnevnik.ba