Mladi u Njemačkoj: Čini se da dolazi rat. Radije ćemo pobjeći nego ići u vojsku

Nakon toga, moći će odlučiti hoće li se prijaviti ili ne, jer je nova njemačka vojna služba, barem zasad, dobrovoljna. Ipak, ovim potezom vlada će stvoriti službeni vojni registar svih potencijalnih novaka, piše El Pais.

Iz Ministarstva obrane pojašnjavaju kako se zemlja mora pripremiti za moguće krizne situacije. "Moramo se pripremiti za situaciju napetosti ili obrane, moramo znati gdje žive i gdje ih se može locirati, kao što se radilo prije, u doba obveznog vojnog roka", navode iz ministarstva.

Liječnički pregled uvodit će se postupno - u početku će biti dobrovoljan, a od sredine 2027. godine planira se da postane obvezan. Njemačka nije jedina europska zemlja koja se priprema za hipotetsku ratnu prijetnju; slične planove najavile su i Belgija i Francuska, prenosi Index.hr.

Strah od rata i prigovor savjesti

No, kako mladi Nijemci gledaju na mogućnost služenja vojnog roka? "Ni u kojem slučaju to ne bih učinio, koliko god me pokušavali regrutirati. A ako bi me prisilili, pokušao bih se proglasiti nesposobnim iz zdravstvenih razloga", odlučan je 16-godišnji Pavel Khanukaev. Njegovi prijatelji dijele slično mišljenje.

Okupljeni u jednom kafiću u berlinskoj četvrti Mitte, složni su da se nikada neće dobrovoljno prijaviti, a ako vojna služba postane obvezna, pozvat će se na prigovor savjesti. Iznimka je Adrian Carrillo, koji će uskoro napuniti 16 godina. "Učinio bih to ako bi me prisilili. Ne znači izravno da ću ići u rat. Bilo bi to samo šest mjeseci", kaže on.

Njegovi prijatelji, 15-godišnji Aljoscha Plath i 16-godišnji Balduin Brussig, još su oštriji. "Zatražio bih da mi se dopusti odbijanje nošenja oružja. To je moje pravo. To kaže članak 4. Ustava", ističe Brussig, referirajući se na odjeljak koji propisuje da "nitko ne smije biti prisiljen služiti vojni rok s oružjem protiv svoje savjesti". U tom slučaju, morali bi odraditi zamjensku službu u nekoj civilnoj instituciji.

Četvorica prijatelja žive u različitim dijelovima Berlina i pohađaju različite škole, no slažu se u jednom - gotovo nitko od njihovih vršnjaka ne želi se dobrovoljno prijaviti. "Svima se to čini loše", kaže Carrillo, a Plath dodaje: "Poznajem samo nekoga tko bi to učinio ako bi bilo obvezno".

Plaća od 2600 eura kao poticaj?

Khanukaev je jedan od organizatora školskog štrajka protiv mogućeg uvođenja obveznog vojnog roka, najavljenog za 5. prosinca. "To je tema koja me zaokuplja gotovo svakodnevno u školi i imali smo rasprave gdje sam naišao na nekoga tko je branio obvezni vojni rok, pa pretpostavljam da će biti spreman to učiniti i dobrovoljno", komentira.

U kontekstu rastućih napetosti s Rusijom zbog rata u Ukrajini, Njemačka je obećala izgraditi najjaču vojsku u Europi, a za to su joj potrebni mladi. Kancelar Friedrich Merz prošlog je tjedna naglasio da mir i sloboda "nisu besplatni" i da je obrana zadatak cijelog društva. Kako bi privukli mlade, nudi im se mjesečna plaća od najmanje 2600 eura bruto.

"Što će ti novac ako pogineš u ratu?"

Međutim, za ovu grupu prijatelja novac nije motivacija. "Nije mi važno koliko mi novca ponude, uvijek ću biti protiv. Ne može se promovirati rat. Jednostavno, to je moralno pogrešno", kritizira Khanukaev.

Njegov prijatelj Brussig dijeli zabrinutost: "Što ćeš učiniti s novcem ako, na primjer, u slučaju rata, umreš? Srećom, trenutno nismo u ratu, ali, ako se traži da se ljudi više prijavljuju, stvara se osjećaj da se rat približava i da nas čekaju teška vremena. A to je malo zastrašujuće".

Carrillo smatra da se vojna služba promovira "kao izlaz za najsiromašnije ljude da se prijave", što mu se ne čini ispravnim. "Ako se strategija sastoji u privlačenju ljudi iz siromašnijih sredina da idu na frontu, to mi se čini vrlo podlo i neodgovorno", slaže se Khanukaev. Cilj Vlade je povećati broj aktivnih vojnika sa sadašnjih 183.000 na najmanje 255.000 do 2035. godine, te udvostručiti broj rezervista sa 100.000 na 200.000.

"Političari nas vide kao šahovske figure"

Mladi se osjećaju isključenima iz procesa donošenja odluka. "Mislim da je većina mladih protiv toga da političari od 60 godina odlučuju za njih. Zato mislim da je važno štrajkati", kaže Plath. Brussig se nadovezuje kako se osjeća kao da ih političari vide "više kao male šahovske figure".

Tvrdi da je, u slučaju poziva u vojsku i nemogućnosti obavljanja civilne službe, već razgovarao s obitelji o napuštanju zemlje. S druge strane, Carrillo bi se odazvao ako bi bio prisiljen: "Osobno, nisam toliko protiv obveznog vojnog roka. Mislim da i to ima smisla".

Povećanje izdataka za obranu također je izvor brige. Khanukaeva brine što se toliko novca izdvaja za naoružavanje, dok Plath ističe da je Njemačka već sada jedan od glavnih dobavljača oružja i time "vrlo uključena". "Njemačka se naoružava kako bi bila spremna za rat. Tek u sljedećih pet ili šest godina moći će se jasno reći hoće li biti rata u bliskoj budućnosti", predviđa Brussig.

Državljanstvo i dilema vojnog roka

Vojni rok otvorio je i raspravu u obiteljima stranog podrijetla. Prema podacima iz 2022., u Njemačkoj je živjelo oko 341.000 muškaraca s njemačkom putovnicom rođenih 2008., od kojih je otprilike šestina imala i jedno ili više drugih državljanstava.

Khanukaev, rođen u Berlinu, uz njemačko ima izraelsko i španjolsko državljanstvo. Iako govori pet jezika, ne osjeća se vezanim ni za jednu zemlju. "Mislim da je općenito identificiranje glupost. Na kraju krajeva, to su samo zamišljene granice koje nas ograničavaju. Zato, iako bih se osjećao Nijemcem, ne mislim da bih se više naginjao vojnom roku", naglašava.

Adrian Carrillo još nema njemačko državljanstvo, ali ga može zatražiti. Ima švedsko i španjolsko, no sebe smatra Nijemcem. Želi dobiti njemačku putovnicu, unatoč vojnoj obvezi. "To ima veze s tim kako se osjećam", inzistira.

Njegova majka, Kristina Svensson, zabrinuta je. "Meni državljanstvo nije važno. Ali znajući da s njemačkom putovnicom mora ući u cijeli ovaj proces, čini mi se da to nije potrebno. Rekla sam mu da pričeka jer je situacija nestabilna", kaže ona. No, Adrian je odlučan: "Ne mogu čekati vječno. Uvijek se nešto može dogoditi".

Dnevnik.ba