"Osjećaj je i danas predivan. Srce je ogromno kao cijeli svijet. Tu smo gdje je nažalost sve počelo davne 1991., a završilo 1995", govori.
"Unucima pričam o Oluji"
Bačko je kazao da ima unuke kojima priča o događanjima u Oluji.
"Ja njima kažem da je dida bio u ratu, da je proveo određeno vrijeme po šumama. Sad su još mali pa ne razumiju, ali oni vide moje uniforme i moje slike pa onda polako objašnjavamo i govorimo da je to bilo razdoblje kad je bilo jako ružno", ističe.
Narednik Bačko za vrijeme VRO Oluje bio je na zadarskom području. Za samu akciju su, kaže Bačko, znali dva-tri dana prije samog 4. kolovoza.
"Nismo znali puno oko toga. Prošli smo Škabrnju kad smo saznali da je Knin oslobođen i to je bila jako velika euforija. Još uvijek sve to nije bilo sigurno. Benkovac još uvijek nije bio slobodan. Mi smo morali ići dalje svojim borbenim planovima. Mi smo završili negdje iza Velike Gospe i onda smo pušteni doma", rekao je.
Što je bilo najizazovnije?
Upitan što je bilo najizazovnije, kaže:
"Sam taj početak. Nismo znali koliko je neprijatelj spreman za sve to. Nismo znali hoće li biti velikog otpora. Početak je bio jak, ali poslije smo uvidjeli da to nije tako."
Komentirao je i ima li među braniteljima zajedništva.
"Ja uvijek znam reći, mi smo Hrvati čudni ljudi. Kad dođe ključan trenutak, mislim da nitko nije složniji i jači od nas. To je sam Napoleon priznao."
Dnevnik.ba