Međunarodni je dan svjesnosti o mucanju - Znate li da savjeti poput „uspori“ i „udahni“ stvaraju anksioznost?

Međunarodni dan svjesnosti o mucanju obilježava se 22. listopada s ciljem podizanja svijesti o iskustvima osoba koje mucaju, razbijanja predrasuda i poticanja većeg razumijevanja u društvu. 

Ovogodišnja međunarodna tema, „Shades of Stuttering – What’s yours?“, odnosno „Nijanse mucanja – koje su tvoje?“, podsjeća na to da je iskustvo mucanja različito od osobe do osobe te da se iza govorne netečnosti kriju individualni izazovi, osjećaji i iskustva koja okolina često ne prepoznaje.

U razgovoru za Radio Herceg-Bosne posebna je pozornost posvećena razumijevanju mucanja, njegovu prepoznavanju u dječjoj dobi te važnosti pravodobne stručne podrške. 

Mucanje se često svodi na ponavljanje glasova i slogova, produžavanje glasova ili zastajkivanje tijekom govora, no ono je mnogo više od same govorne netečnosti. 

Način na koji okolina reagira može značajno utjecati na to kako će se osoba koja muca osjećati u svakodnevnoj komunikaciji.

Tatjana Pejić Planinić magistrica je logopedije i edukacijske rehabilitacije, a njezin profesionalni rad povezan je s područjem rane razvojne podrške u Mostaru. 

Djeluje u području podrške djeci s razvojnim teškoćama i njihovim obiteljima, a kroz stručni rad i edukativne aktivnosti sudjeluje u promicanju pravodobnog prepoznavanja razvojnih potreba te važnosti individualiziranog pristupa svakom djetetu.

Jedno od važnih pitanja razgovora bilo je kako razlikovati uobičajene razvojne netečnosti od znakova mucanja zbog kojih je potrebno potražiti savjet logopeda. 

Razdoblje ranog djetinjstva obilježeno je intenzivnim razvojem govora i jezika, zbog čega je važno prepoznati kada je djetetu potrebna dodatna podrška. 

Roditelji pritom ne bi trebali ostati sami sa svojim nedoumicama, nego se pravodobno obratiti stručnjacima kada primijete promjene koje ih zabrinjavaju.

Razgovor je otvorio i pitanje čestih zabluda o mucanju. Ono nije jednostavno posljedica nervoze, nesigurnosti ili nedovoljne koncentracije, zbog čega savjeti poput „uspori“, „udahni“ ili „razmisli prije nego što progovoriš“ nisu uvijek korisni. 

Dobronamjerne reakcije mogu kod osobe koja muca stvoriti dodatni pritisak, osobito ako joj daju do znanja da bi trebala govoriti drukčije.

Važnu ulogu u stvaranju poticajnog okruženja imaju roditelji, odgojitelji, učitelji i svi koji svakodnevno komuniciraju s djecom. 

Strpljivo slušanje, izbjegavanje prekidanja i dovršavanja tuđih rečenica te prihvaćanje različitih načina govora jednostavni su, ali važni koraci prema većem razumijevanju. 

Cilj nije zahtijevati savršeno tečan govor, nego omogućiti djetetu da se izražava slobodno i bez straha od osude.

U razgovoru je istaknuta i važnost logopedske procjene i terapije, čiji se pristup prilagođava potrebama pojedinca, njegovoj dobi i obilježjima govora. Pravodobno savjetovanje može pomoći roditeljima da bolje razumiju djetetove potrebe i nauče kako ga podržati u svakodnevnim komunikacijskim situacijama, bez nepotrebnog pritiska i stvaranja osjećaja da mora govoriti savršeno.

Dnevnik.ba