Vrsaljko se složio:
- Mi na dnevnoj bazi tako funkcioniramo, a opet ovisi o rezultatu i atmosferi. Ali smo veseljaci obojica i nastojimo tako provesti dane.
- Ma, s godinama smo još gori! - našalio se Lovren. A to nije ni mali dio njihove interne zafrkancije, tvrde.
- Ni jedan posto - dobacio je Vrsaljko. Taj dio priče obično započinje Dejan. - Šime zna da kad ga nazovem, zvoni trostruko! Mora se javiti.
- On ne najavi da će me zvati, a ima toliko stvari koje želi iskomentirati, onda vidim da je aktivan i moram čuti što govori. A kad vidim poziv, nemam srca ne javiti se.
Potom su govorili o dogodovštinama iz vremena prve karantene kad je buknuo prvi val pandemije.
Šime je imao susret s policijom...
- Karantena je dugo trajala, bio sam doma i jedan dan me prekrstilo kako ću poludjeti doma i da idem trčati. U zatvorenom smo kompleksu i vidio sam da neki ljudi hodaju, na distanci, mislio sam zašto ne bih i ja trčao, neću se zadržavati ni sa kime... I krenuo sam trčati. Taman u to doba dana su ljudi izlazili na belkone pljeskati (kao podrška medicinskom osoblju, nap. a.), a ja to nisam znao.
I vidim svi na balkonima i plješću, a meni ništa jasno, plješću li meni što trčim ili što. Uto mi priđe policajac, pita me što radim, ja kažem trčim i on mi kaže "Ajde doma". Samo sam ‘potonuo‘. Netko iz obitelji mu je radio u upravi Atletica pa me samo upozorio "nemoj da se ponovi".
I Lovren je imao dogodovštinu u koroni:
- Kuća mi je skoro izgorjela kad sam kuhao! Ozbiljno. U tim trenucima tražiš sebe, zaključan si tri mjeseca i ideš pokušati neke stvari koje nikad nisi radio. Sad bolje pečem.
I Šime se pohvalio kuhinjskom avanturom:
- Zatvorili su nas, a mi gladni, pa sam dečkima napravio jaja. Tražili su na oko, a dobili miješano nešto... Inače se u kuhinji ne snalazim, mogu oprati suđe eventualno. Potom su se uspomene opet vratile na Rusiju. Na (ne)slavnu epizodu lošeg šišanja.
- Ono je definitivno najbolje šišanje ikad! Prvi je na redu bio Kova i kad sam ja ulazio, valjda su mu se već bili izrugali. Ja ulazim na vrata, on mi govori "Brate, stvarno loše". Vidio sam da je sve obrijano, nije dobro. Neke nade sam polagao u damu da će izravnati, ali nije se moglo. On je prvi stradao pa sam ja išao i osjetio da ona dobro kida iza, pola glave mi bijelo, ovi iza se rugaju. A on je rupe po glavi imao, Mandžo bafe... Kovu smo poslije na nulu ošišali i nismo uspjeli popraviti! - ispričao je Vrsaljko.
Kovačić je zapravo htio frizuru kao Beckham. - A ispao je ko... iz tramvaja. Ostala mu je još crta kad smo ga nulu ošišali, kao da mu je bumerang oko glave. S čim ga je šišala? Sjekirom! - dodao je Lovren.
Pa su se vratili na društvene mreže. Na kojima Vrsaljko dugo uopće nije imao profil. - Izludio me Deki da otvorim Instagram profil, a ja ne mogu odbiti. Kod njega u sobi snimili smo "Maricu" i tako je sve počelo.
Nisam ništa znao na Instagramu, on mi je objašnjavao one filtere i čuda. Ali nismo to radili za van, nismo mi cirkusanderi da želiš biti smiješan na van, takvi smo naprosto. A "I like" mi je došao nakon što sam gledao neku komediju Jima Carreya.
Obojica su se raspričala o svom djetinjstvu.
- Bilo je super, odrastao sam u ljubavi, zabavi i igri, uz dvije godine mlađeg brata. I uvijek uz loptu, na ulici ispred kuće s prijateljima. S 14 godina otišao sam u Zagreb pa nisam baš povezan s društvom iz djetinjstva, prijatelji su mi većinom dečki s nogometa, a iz škole ne baš - ispričao je Vrsaljko.
Lovrena su roditelji kao dijete odveli u izbjeglištvo.
- Imao sam prelijepo djetinjstvo u Njemačkoj, roditelji su me upoznali s pravim svijetom od početka, gledao sam kako imamo i ništa nam ne fali. A u pozadini gori... Pravu situaciju sam shvatio kad smo se vratili u Hrvatsku. Sve je to bilo s razlogom, svi smo izašli jači, obitelj se održala na okupu, dok se danas obitelji raspadaju zbog sitnica. Tu sam vidio izdržljivost roditelja, da se nikad ne treba predati, ni kad je najteže, bilo financijski, bilo sa zdravljem, bilo da je pitanje preživjeti za sutra. To nas je ojačalo i danas možemo biti ponosni kroz što smo prošli. Volio bih da je to i moj brat doživio, ali deset je godina razlika među nama i kad je on postao dečkić od deset godina, ja sam već išao u Lyon, tako da nije doživio taj osjećaj neimaštine. Što je meni izgradilo karakter.
Šime je u Zagreb došao već s 14 godina. Sam.
- Htio sam ići jer je to bio poziv koji se ne odbija, nogomet. To je ljubav, ideš, ne razmišljaš što dolazi. Kad sam došao i krenuo u poces ubrzanog odrastanja u muškarca shvatio sam na što sam se odlučio, ali tada je to bio izazov kojem nikad ne bih priznao poraz. Pobijedio sam u toj utakmici, to me izgradilo. Bilo mi je super.
No, najprije je bio na Poljudu.
- Trebao sam u Hajduk, bio sam na dva turnira u Zagrebu s njima, osvojili smo ih i ja sam dobio nagradu kao najbolji igrač, ali tadašnja struktura Hajduka nije se mogla dogovoriti s gospodom iz Zadra pa je došao poziv Dinama i nisam puno dvojio. Bilo mi je super, šest mjeseci u domu, otkrivanje samog sebe...
E, onda su prijatelji otkrili o sebni nešto što ni sami dotad nisu znali.
- Čekaj, pa i ja sam bio u istom tom domu, i to tri godine! - uskliknuo je Lovren.
- Ja šest mjeseci i morao sam otići jer sam vidio da će to biti... Ja sam kao sportaš trebao više odmora, a bili smo šestorica u sobi i svaki dan planiranje neke ekshibicije. Ali, kao u vojsci, morao sam čistiti jednom tjedno svima krevete. Odlično mi je došlo. Dobiješ ocjenu na kraju za čišćenje, gleda se zboj ocjena i ako je katastrofa, letiš iz doma.
A i ti su domovi poprišta onoga što danas nazivaju prankovima.
- Prvi put kad sam došao u sobu, namjestio sam si krevet da idem spavati, a krevet propao! Namjerno su izvukli daske - sjetio se Lovren.
- Ja se sjećam kako smo se prvih par dana skupljali ispred, gledaš tko, s kim, kako, dok stariji nisu pohvatali tko je novi došao. I onda krštenje - pričao je Vrsaljko i nastavio:
- S kovanicom od 20 lipa moraš mjeriti sobu pa te na pola pita koliko si izmjerio. Ti kažeš 420, a on kaže "Nije nego 450, ajde ponovno!" Ili guraš zid, pucaš iz metle... Nas su poredali uza zid u čučanj i rekli tko najdulje izdrži, njega neće dirati. Mišići bole, ali rekao sam si "Nećete me krstiti" i pobijedio sam. Ja ne bih tako na novima, ja bih samo kroz pozitivu, a ondje je bilo i ružnih trenutaka. Izazov je među toliko muškaraca, a cure su na trećem katu i ne možeš ići do njih. Ja sam prvih dana stvarao prijateljstva gore i svaki put mi je dolazila jedna žena i zapisivala me. Dok mi nisu nazvali roditelje i zaprijetili da će me izbaciti iz doma. A ja nisam ni znao da se ne smijemo družiti.
Ima li toga danas?
- Danas je inicijacija uglavnom da moraš pjevati ili predstaviti se na neki način - rekao je Lovren, a Vrsaljko je dodao:
- Ali svaki dan si u nekom izazovu u svlačionici, moraš biti spreman da se nešto može dogoditi. U našoj reprezentaciji nije toliko, OK smo, ali Talijani su svašta u stanju jedan drugome napraviti. Ja nisam imao neugodno iskustvo, ali sam se nagledao tužnih situacija. Znali su deep heatom namazati gaćice suigraču pa ga cijeli trening gledaš kako šprinta, ili otvaraju vrata automobila drugima...
Ostatak pročitajte OVDJE.
Dnevnik.ba