Božo Ljubić, predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora (HNS), rekao je da bi se prema ponašanju bošnjačke mainstream politike dalo zaključiti da im odgovara svojevrsni status quo, barem kad su odnosi u FBiH u pitanju, i postupno ovladavanje hrvatskom kvotom u institucijama FBiH i države. "Što su Bošnjaci, bilo kao narod ili građani, dobili od toga - ništa. Odnosno u gubitku smo svi u Bosni i Hercegovini", rekao je Ljubić u pisanom intervjuu za Nezavisne novine.
NN: Sudeći po izjavama, prije svega bošnjačkih političara, od izmjena Izbornog zakona teško da će nešto biti. U kojoj fazi su dogovori kada je riječ o izbornim reformama i izmjeni Ustava BiH, bez koje, po svemu sudeći, neće biti ni izmjena Izbornog zakona?
LJUBIĆ: Kada bismo sudili po izjavama nekih političara, te po do sada urađenom, mogao bi se steći takav zaključak, međutim ja tvrdim da će tijekom ove godine doći do ograničene promjene Ustava i promjene Izbornog zakona temeljem Odluke Europskog suda u Strasbourgu i Odluke Ustavnog suda BiH (u predmetu "Ljubić").
NN: Može li itko "natjerati" Bošnjake da prihvate izmjene Izbornog zakona koje će omogućiti svakom narodu da bira svoje predstavnike? Ima li politika Hrvata snagu da ih "natjera" da idu u tom pravcu ili će ipak biti neophodna međunarodna intervencija?
LJUBIĆ: Prema ponašanju bošnjačke mainstream politike dalo bi se zaključiti da im odgovara svojevrsni status quo, barem kada su odnosi u FBiH u pitanju, postupno ovladavanje hrvatskom kvotom u institucijama Federacije i države (u dva navrata Predsjedništvo i Vlada Federacije, u tri navrata Predsjedništvo BiH - slučaj Komšić…) Što su Bošnjaci, bilo kao narod ili građani, dobili od toga? Ništa. Odnosno na gubitku smo svi u BiH. Da je političke odgovornosti, ako hoćete i patriotizma, nitko, a ponajmanje Hrvati bi trebali tjerati nekoga da idemo ka promjenama koje će standardizirati i harmonizirati odnose među konstitutivnim narodima u skladu s temeljnim načelom Ustava BiH, načelom konstitutivnosti i ravnopravnosti. Hrvatski prijedlozi za izmjenu Izbornog zakona su već sada prepoznati kao doprinos stabilnosti i funkcionalnosti BiH, posebice u međunarodnoj zajednici, a to najbolje pokazuje "non paper" šest zemalja EU, mahom susjeda koji najbolje i poznaju prilike u BiH, i nekoliko rezolucija Europskog parlamenta u kojima se traži ustroj BiH "na načelima federalizma, decentralizacije i legitimnog predstavljanja". Pismo državnog tajnika SAD A. Blinkena: Mi, također, podržavamo promjene izbornog zakonodavstva u skladu s odlukama Ustavnog suda. Međunarodna zajednica temeljem Daytona ima instrumente, odgovornost pa i obvezu da utječe pa ako hoćete i "natjera" one koji se protive funkcionalnosti i stabilnosti BiH.
NN: Željko Komšić, član Predsjedništva BiH, nedavno je poslao "non paper" u Bruxellesu u kojem zahtijeva sve suprotno od onoga na čemu Hrvati inzistiraju godinama. Može li se u takvim okolnostima uopće očekivati dogovor?
LJUBIĆ: Komšić je potpuno irelevantan za bilo kakvo rješenje u BiH. On je samo korišten do sada kao instrument velikobošnjačke politike, ovladavanja Ustavom definiranom hrvatskom pozicijom u Predsjedništvu. Međutim, izgleda da postaje svjestan da je tome došao kraj. Otuda i nervoza, osjećaj napuštenosti i otuda ovaj, blago rečeno, neobični "non paper". S obzirom na to da je dobio adekvatan odgovor (tipa da zašuti) od EU i Kvinte (SAD, UK, Francuska, Njemačka, Italija), ja nemam potrebe komentirati taj uradak.
NN: Srbi u BiH poprilično mirno i sa strane gledaju događaje u vezi s izmjenom Izbornog zakona. Olakšava li to ili otežava poziciju Hrvata u BiH u tom kontekstu?
LJUBIĆ: Ne bih rekao da si Srbi u BiH mogu dozvoliti luksuz da mirno i spokojno gledaju sa strane događaje u vezi s izmjenom Izbornog zakona. Naime, Izborni zakon u najvećoj mjeri operacionalizira temeljna načela Ustava BiH, kroz izborni proces se reflektiraju pa i prelamaju odnosi i nacionalne strategije u BiH. Velikobošnjačka strategija zagovara stvaranje unitarne BiH bez entiteta i kantona, u konačnici bošnjačke nacionalne države. "Unitarna, ili jednostavna država, kakva je BiH bila do prihvaćanja daytonskog ustroja, i koja funkcionira na bazi građanskog principa…" (B. Izetbegović, Klub 99) Jasno je svima (pa i bošnjačkoj strani) da to sada nije realno, kako zbog protivljenja druga dva naroda, tako i stajališta međunarodne zajednice. Opstrukcija/relativizacija provedbe Odluke US BiH (u predmetu "Ljubić") ima za cilj ovladati hrvatskom kvotom u Predsjedništvu i Domu naroda i time matematički ostvariti 100% vlasti u Federaciji, odnosno 2/3 vlasti na razini države. To bi u nekoj varijanti, u budućnosti, stvorilo uvjete za promjenu temelja Ustava, ali na legalan način. Evo zašto srpska strana ne smije nezainteresirano promatrati razgovore o izmjenama Izbornog zakona, naravno ako nemaju u planu također neku radikalnu nacionalnu strategiju.
NN: Nedavno ste izjavili da na miran način neće biti moguće ukinuti ravnopravnost Hrvata u BiH. Priznat ćete, to su pomalo "teške" riječi. Šta ste konkretno mislili kada ste to izjavili?
LJUBIĆ: Ovih dana obilježavamo 29. obljetnicu utemeljenja HVO-a kao vojske hrvatskog naroda koja je utemeljena početkom rata s ciljem obrane političkog subjektiviteta i hrvatskih povijesnih prostora u BiH. U ovom ratu je poginulo 6.500 hrvatskih branitelja i tisuće civila, a stotine tisuća Hrvata pomjereno sa svojih ognjišta. U četiri godine rata ratovale su, u različitom formatu, vojske tri naroda u Bosni i Hercegovini, u ratu u kojem je poginulo preko 100.000, a pomjereno sa svojih ognjišta milijuni ljudi. U Daytonu je dogovoren i sklopljen Mirovni sporazum i uspostavljeni su odnosi "na podjeli vlasti, posloženoj do najsitnijih detalja, koja regulira način na koji tri različite etničke strane mogu ostvariti podjelu vlasti u raznim predstavničkim organima države. Daytonski sporazum je s apotekarskom preciznošću dozirao točne etničke proporcije tog recepta za mir." (sudac Bonelo, Odluke Suda u Strasbourgu u predmetu "Sejdić-Finci"). Tko to danas smije sebi dozvoliti da naruši taj balans i ugrozi mir, postignut u Daytonu, do kojeg se došlo nakon krvavog rata i dugog mirovnog procesa.
NN: U Republici Srpskoj, više nego ikad, govori se o raspadu BiH. Koliko je to u ovom trenutku realno i može li se taj eventualni raspad dogoditi na miran način?
LJUBIĆ: Danas (travanj 2021.), na sceni Bosne i Hercegovine su još uvijek aktualne slične političke paradigme s početka devedesetih godina prošlog stoljeća glede budućnosti Bosne i Hercegovine. Zašto je to tako, postoji više razloga, nerealizirani maksimalistički nacionalni projekti, greške i nedosljednosti međunarodne zajednice… Smatram ne samo da nisu mogući ukidanje nacionalne ravnopravnosti, unitaristička država i razlaz na miran način, to nije moguće niti ratom. Dva su osnovna razloga za to. Prvo, niti jedna strana u BiH nije toliko nadmoćna da bi vojno porazila druge niti je toliko kulturno superiorna da bi ih asimilirala na miran način. Stoga je jedino rješenje da tri strane u BiH, odgovorno i u dobroj vjeri, pristupe izmjenama Izbornog zakona koje će omogućiti svakom konstitutivnom narodu da izabere svoje legitimne političke predstavnike u institucije Ustavom za to predviđene. BiH može biti funkcionalna i opstati samo kao konsenzus tri njene etničke nacije, odnosno kao konsocijacijska demokracija, kao višenacionalna federacija, na kojim principima je u Daytonu dogovorena. Ne tvrdim da je Dayton idealan i da se ne treba i ne može mijenjati. Međutim, svaka promjena, pa da je riječ o zarezu, mora biti rezultat dogovora legitimnih predstavnika tri konstitutivna naroda.
Dnevnik.ba