StoryEditor
predsjednik GV HNS

Ljubić: Izvjesno je jedino da je budućnost ovakve BiH neizvjesna

Piše DESK  /  05.09.2021., 21:36h
Kriza je permanentno stanje u Bosni i Hercegovini, posebice nakon intervencija predstavnika međunarodne zajednice u Ustav i Izborni zakon, počev od nametnutih amandmana na Ustav bivšeg visokog predstavnika Petritscha, intervencija u Izborni zakona Roberta Barryja itd. Istina, kriza s vremena na vrijeme eskalira iz različitih razloga, sada zbog nametnutog Zakona od strane Inzka. Ova kriza će biti razriješena vjerujem bez radikalnih i dramatičnih odluka ali problem funkcionalnosti države time neće biti riješen.

Hrvatski političari u BiH kao da iz prikrajka posljednjih mjesec i više promatraju sukob bošnjačkog i srpskog bloka o Inzkovom nametnutom zakonu o zabrani negiranja genocida i ratnih zločina, legitimnosti novog visokog predstavnika Christiana Schmidta, blokadi institucija BiH… Čak je izostala i reakcija o izjavi drugog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića kako treba ukinuti konstitutivnost naroda, što je temelj Ustava i Daytonskog mirovnog sporazuma. Zato smo o ovim i drugim aktualnim pitanjima htjeli čuti mišljenje predsjednika Glavnog vijeća Hrvatskog Narodnog Sabora BiH, krovne političke organizacije Hrvata u BiH dr. Bože Ljubića.

Razgovarao: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis

HMS: Kako vidite trenutnu situaciju u BiH nakon što je Inzko nametnuo dopune Kaznenog zakona BiH kojima se kažnjava negiranje genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, a parlament Republike Srpske odgovorio proglašavajući ništavnim njegove amandmane na teritoriji RS i blokadom rada institucija BiH; Predsjedništva, Vijeća ministara i Parlamenta BiH?

LJUBIĆ: Trenutno je blokiran rad svih institucija na državnoj razini, a ako ova blokada potraje vrlo brzo će se osjetiti posljedice i na ostalim razinama. Inzko je završio mandat onako kako ga je i obnašao, štetno za Bosnu i Hercegovinu. Postavlja se pitanje što je bio cilj a što motiv za donošenje ovakvog zakona u ovom trenutku. Ako je bio cilj suočavanje se istinom o ratu i nacionalno pomirenje, rezultat je suprotan, s obzirom da u Bosni i Hercegovini nema suglasja o karakteru rata, onda nije čudno da nema niti suglasja o karakteru zločina. Ako je bio cilj kažnjavanje negatora genocida i zločina, zapitajmo se što bi donijela njegova dosljedna primjena? Što je reći jučer, podizanje optužnica za najmanje dva člana Predsjedništva BiH i još stotine znanih i neznanih. Za Dodika jer se sam prijavio da negira genocid u Srebrenici a za Džaferovića jer je negirao zločine Armije RBiH. Selektivna primjena, prema željama bošnjačkog političkog Sarajeva, imala bi još teže posljedice za Bi H. Što bi onda bio motiv bivšeg visokog predstavnika za nametanje ovog zakona neposredno prije odlaska, koji očito nije bio dobrovoljan? Je li to njegov „danajski dar“ nasljedniku Schmidtu, kojim će se morati baviti nekoliko prvih mjeseci, umjesto da radi ono zbog čega je poslan. Ili je, pak, cilj Zakona bio upravo da proizvede ovo što se sada događa, te da bi se mogli primijeniti radikalniji lijekovi za rješenje bosanskohercegovačke političke i institucionalne krize. Vrijeme će pokazati.

HMS: Koliko bi sadašnja kriza mogla potrajati, očekuje te li eskalaciju krize ili njezino razrješenje?

LJUBIĆ: Kriza je permanentno stanje u Bosni i Hercegovini, posebice nakon intervencija predstavnika međunarodne zajednice u Ustav i Izborni zakon, počev od nametnutih amandmana na Ustav bivšeg visokog predstavnika Petritscha, intervencija u Izborni zakona Roberta Barryja itd. Istina, kriza s vremena na vrijeme eskalira iz različitih razloga, sada zbog nametnutog Zakona od strane Inzka. Ova kriza će biti razriješena vjerujem bez radikalnih i dramatičnih odluka ali problem funkcionalnosti države time neće biti riješen.

HMS: Kakva je onda budućnost Bosne i Hercegovine, kad je ona, kako ste rekli, u parmanentnoj krizi?

LJUBIĆ: Neizvjesna. Bosna i Hercegovina ovako ustrojstvo i ovaj Ustav nije dobila kao dogovor njena tri državotvorna naroda već je Ustav BiH, aneks međunarodnog mirovnog sporazuma-oktroirani Ustav. Bosna i Hercegovina ni 1943. u Mrkonjić gradu, događaju koji se obilježava kao rođendan države, nije stvorena kao izraz legitimne volje njenih državotvornih naroda i građana već kao kompromis nasuprot prisezanju Hrvatske i Srbije na cjelinu ili dijelove teritorija Bosne i Hercegovine. Delegati ZAVNOBiH-a su bili svjesni višenacionalnog karaktera, dubokih nacionalnih razlika i ciljeva koji su u prošlosti bili uzrokom tragičnih sukoba, te je u Rezoluciji ZAVNOBiH-a jasno naglašeno da Republika BiH neće biti ni „ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska“. Bosna i Hercegovina može opstati i biti funkcionalna samo kao kompromis, odnosno dogovor legitimnih političkih predstavnika državotvornih naroda Bošnjaka, Hrvata i Srba. Iskustvo 25 godina nakon završetka rata sugerira da smo danas dalje od unutarnjeg dogovora o zajedničkoj državi nego što smo to bili 1991, kada su politički predstavnici tri naroda uz medijaciju EU postigli i potpisali tzv. Cutilliero-Carington plan, koji je Cutillliero predstavio 18. ožujka 1992., a koji je Bosnu i Hercegovinu definirao kao državu sastavljenu od tri konstitutivne teritorijalne jedinice na etničkom, ekonomskim i zemljopisnim kriterijima. O razlozima i krivcima za propast ovog plana i posljedicama toga mnogo je rečeno i napisano. Izvjesno je jedino da je budućnost ovakve države Bosne i Hercegovine neizvjesna.

HMS: Blokiran je i rad međuresorne radne skupine za izmjene Izbornog zakona. Koliko ta činjenice umanjuje izgleda da se, do kraja godine, provede presuda Ustavnog suda BiH i kroz izmjene Izbornog zakona osigura izbor legitimnih predstavnika konstitutivnih naroda u Dom naroda Parlamenta FBiH i Predsjedništvo BiH, naravno i presude Europskog suda za ljudska prava?

LJUBIĆ: Međuresorna radna skupina je uspostavljena da inkorporira i sublimira rezultate političkog dogovora i s tog stajališta blokada ili deblokada rada ovisi o političkom dogovoru. Želim vjerovati da ćemo do kraja godine dogovoriti izmjene Izbornog zakona, međutim to ne temeljim na odgovornom i racionalnom pristupu političkih aktera već samo na alternativi dogovoru, koja je malo je reći zabrinjavajuća. Dozvoljavam da me smatrate neskromnim, ali moje političko iskustvo i intuicija, koja me do sada nije iznevjerila, daju mi za pravo zaključiti, da je izmjena Izbornog zakona kako to traži Odluka Ustavnog suda u „predmetu Ljubić“, po svom slovu i duhu, zadnja prilika da se očuvana ovakva Bosna i Hercegovina.

HMS: Drugi bošnjački član Predsjedništva BiH Željko Komšić na forumu na Bledu otvoreno je zagovarao ukidanje konstitutivnosti naroda, kao temeljnog načela Ustava BiH i Daytonskog sporazuma i tu u prisustvu visokog predstavnika. U isto vrijeme optuživao je Dodika za rušenje BiH? Kako to da nitko nije zatražio od Schmidta da smjeni Komšića, dok se traži Dodikova smjena?

LJUBIĆ: Temeljem onih koji su ga birali, Komšić bi bio prvi bošnjački član Predsjedništva, a temeljem svog djelovanja se legitimira kao antihrvatski član Predsjedništva, dok se temeljem svojih izjava i eskapada sve više legitimira kao politički redikul, i zbilja bi bilo smiješno slušati ga da svojim djelovanjem ne nanosi veliku štetu Bosni i Hercegovini. Ne zbog njega već javnosti radi, imam potrebu pojasniti neke pojmove. Onima u BiH ili izvan BiH kojima nije sasvim jasno što znači sintagma konstitutivni narodi u kontekstu Ustava BiH, prevodim na hrvatski a isto znači i na druga dva službena jezika u BiH. Konstitutivni narodi su u kontekstu Ustava i karaktera države Bosne i Hercegovine državotvorni, ustavotvorni narodi i bez pristanka bilo kojeg od ovih naroda, izraženog na plebiscitu ili preko svojih legitimnih političkih predstavnika, nema Bosne i Hercegovine. Ustavni sud BiH je u svoje tri odluke utvrdio da je konstitutivnost (ustavotvornost) Bošnjaka, Hrvata i Srba temeljno načelo Ustava BiH. Stoga svi članci državnog, entitetskih i županijskih ustava moraju biti sukladni načelu konstitutivnosti tri naroda. Konstitutivnost (ustavotvornost) tri naroda je izvor legitimiteta i državne i entitetske vlasti. Protokol broj 12. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda prihvaćen u Rimu 4. 11. 2000. godine, prema kojem je odlučivao Europski sud za ljudska prava iz Strasboura, zabranjuje da bilo koje tijelo vlasti diskriminira po bilo kojoj osnovi uključujući “vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo“. Činjenica je da su pripadnici hrvatskog naroda diskriminirani kada je u pitanju zastupanje u Predsjedništvu i Domu naroda. Meritum ni jedne odluke Suda iz Strasbourga nije da treba ukinuti ili derogirati načelo konstitutivnosti tri naroda. To ni jedan tužitelj nije tražio, niti Europski sud za ljudska prava ima ovlast o tome donositi odluke. Ima samo pravo tražiti da se mjerodavne odluke Suda provedu kroz zakonodavni sustav i izborni proces. Ni više ni manje od toga. Kako provesti te odluke, nije u nadležnosti Europskog suda za ljudska prava, nego Parlamenta BiH.

HMS: Dotaknimo se pitanja legitimnosti novog visokog predstavnika. Činjenica je da Christian Schmidt nije imenovan Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a, kako je to predviđenom Aneksom 10 Daytonskog sporazuma. Unatoč tome, hrvatski predstavnici, ne nazivaju ga nelegitmnim ili lažnim visokim predstavnikom kao što to čine srpski dužnosnici. Zbog čega?

LJUBIĆ: Umjesto da se nadmudrujemo oko pravnih tumačenja međunarodnog sporazuma, koji po svojoj prirodi često dozvoljava različita tumačenja, na način „koliko anđela ili vragova može stati na vrh igle“, pogledajmo realnosti u oči. OHR je prema aneksu 10. Daytona dio unutarnjeg političkog sustava Bosne i Hercegovine. Što se tiče imenovanja visokog predstavnika evo nekoliko činjenica meni poznatih. Nakon parafiranja Dejtonskog sporazuma u Daytonu, osnovana je u Londonu Konferencija za implementaciju mira u BiH, koja je kasnije preimenovana u Vijeće za implementaciju mira, PeaceImplementation Council, koje uključuje više od četrdeset međunarodnih subjekata. Vijeće je, radi operativnijeg rada, uspostavilo Upravni odbor kao svoje izvršno tijelo. Upravni odbor, uz konsultiranje članica Vijeća, imenuje Visokog predstavnika.

Čak i da nije do kraja tako, u međunarodnim odnosima, posebice kada se radi o malim zemljama koje su objekt u međunarodnim odnosima, „legitimno“ je ono, što zaključe oni koji imaju realnu moć. Oni koji imaju realnu moć, kad je u pitanju Bosna i Hercegovina, su većina članica UO PIC-a, uključujući SAD i zemlje EU koje su predvodnici euroatlantskih integracija, kojima mi Hrvati težimo. Oni su zaključili da je Christian Schmidt legitimni visoki predstavnik. Koliko znam prije imenovanja su konsultirane i Hrvatska i Srbija a Turska je članica UO PIC-a. Dakle, zemlje od kojih tri konstitutivna naroda očekuju podršku nisu imale ništa protiv. Umjesto da uzaludno osporavamo njihove odluke, dokažimo, ono što jeste, a to je da su interesi i ciljevi Hrvata u BiH komplementarni s ciljevima EU i NATO i da je očuvanje konstitutivnosti i političkog subjektiviteta hrvatskog naroda u BiH najbolji put da i čitava BiH pođe tim putom. Ne vidim razloga zašto bismo smo se mi povodili za politikom srpskog ili bilo kojeg drugog naroda jer nam niti ustavna pozicija nije ista.

HMS: Ali, što ukoliko se ne izmjeni Izborni zakon i izbori 2022. održe prema postojećim pravilima. Ima li hrvatsko političko vodstvo već sada neki plan kako će u tim okolnostima, sačuvati politički subjektivitet i suverenitet hrvatskog naroda?

LJUBIĆ: Posljedice neprovođena Odluke Ustavnog suda glede izmjena Izbornog zakona bi produbile političku i institucionalnu krizu u BiH s reperkusijama na stabilnost i sigurnost ne samo Bosne i Hercegovine već i na širem području regije. Toga trebaju biti svjesni u prvom redu domaći politički akteri, Europska Unija i međunarodne institucije zadužene za provedbu i očuvanje mira u BiH.

Dnevnik.ba

27. listopad 2021 11:14