Jučer nas je zauvijek napustio naš dragi kolega, suradnik i prijatelj Željko Raguž. Dugo bi potrajalo kad bi nabrajali sve dužnosti koje je obavljao, ne funkcije već dužnosti jer je on svaku tako shvaćao i obnašao. I onda kada je sudjelovao u osnivanju HDZ BiH i onda kada je sudjelovao u osnivanju Hrvatske zajednice Herceg Bosne i onda kada je bio predsjednik Skupštine općine Stolac, zastupnik u Federalnom parlamentu, ministar u Vladi HNŽ ili kao zastupnik u Hrvatskom saboru.
Posebice je veliki pečat dao razvoju Hrvatskog radija i Radio televizije Herceg Bosne čiji je godinama bio ravnatelj. Njegov ogroman doprinos je u uspostavi i razvoju Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH. Kao glavni urednik časopisa Matice hrvatske – Stolac, autor više znanstvenih radova i publikacija posvećenih hrvatskom domovinskom ratu u BiH, Željko Raguž je ostavio, nama koji nastavljamo borbu za hrvatsku opstojnost i generacijama koje dolaze nakon nas, neoborive argumente za našu pravednu borbu.
Glavno vijeće Hrvatskog narodnog sabora je uvijek znalo gdje može naći izvorne činjenice i podlogu za rasprave bilo da je riječ o pravednoj borbi hrvatskog naroda za slobodu bilo da je riječ o hrvatskim stratištima i žrtvama domovinskog rata. Zato smo uvijek, kada smo raspravljali ove teme, pozivali Željka Raguža kao uvodničara na sjednice Glavnog vijeća.
Dozvolite mi da na kraju ovog podsjećanja i odavanja počasti Željku Ragužu budem, kao predsjednik Glavnog vijeća i osoban. Imao sam čast i privilegiju s Željkom surađivati i prijateljevati 4 godine u Hrvatskom saboru i nakon toga. Neću ovdje govoriti što smo za to vrijeme uradili jedino da smo sve što je urađeno, uradili zajedno.
Blagoslovljen je svaki čovjek koji je imao priliku u životu surađivati s tako plemenitim, nesebičnim, etičnim i umnim čovjekom kao što je bio Željko Raguž. Nije bilo dana da nije bio u nekoj bolnici, Ministarstvu branitelja ili nekoj drugoj instituciji gdje je rješavao i osobne probleme ljudi koji bi mu se obratili. Kad sam ga pitao, zašto toliko obveza uzima na sebe znao je odgovoriti, što ću kad me ljudi mole. Znao je nakon što bi u utorak došao u Zagreb pred sjednicu Kluba zastupnika, već isti dan ili sutra otputovati u Mostar radi obveza u Dokumentacijskom centru čiji je bio ravnatelj, da bi već u petak u podne bio u Zagrebu radi glasovanja. Znam da sam mu govorio, Željko ti jesi mlađi od mene 10 godina ali savjetujem ti da racionalnije trošiš energiju. Međutim, on je bio takav i nije mogao drugačije. Zato se prerano, na žalost, potrošio.
Na kraju, ovo što ću sada reći nije posmrtna riječ. Kada smo završili mandat u Saboru i kada me novinarka Radija Herceg Bosne upitala što bi posebice istaknuo kao najvažnije u saborskom mandatu, između ostalog sam dodao, to je da sam imao privilegiju surađivati s plemenitim, umnim i dobrim čovjekom Željkom Ragužem.
Izražavam duboku sućut ispred Glavnog vijeća i svoje osobno ime majki Ruži, supruzi Anđelki i djeci. Možete biti ponosni na svog sina, supruga i oca. Mi ostali smo zahvalni što smo imali prilike živjeti i surađivati s čovjekom kakav je bio Željko.
Počivao u miru dragi kolega i prijatelju!
Dnevnik.ba