Ističe da je tragično da države velikih demokratskih tradicija dozvoljavaju i odobravaju vojne aktivnosti Izraelaca koji pod krinkom uništenja Hamasa ubijaju na tisuće civila - žene, djecu i starce.
On podsjeća na Međunarodnu pravnu definicija zločina genocida data u članu II i III Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju genocida, iz 1948. godine.
U članu II opisuje se dva elementa zločina genocida - mentalni element, znači "namjera da potpuno ili djelimično uništi nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa kao takva i fizički element koji uključuje pet djela opisanih u sekcijama, a, b, c, d i e. Zločin mora uključivati oba elementa da bi se zvao "genocid". Član III opisan s pet kažnjivih oblika zločina genocida: genocid, konspiracija, poticaj, pokušaj i sudioništvo.
- Član II: U ovoj konvenciji genocid znači bilo koji od ovih djela izvršenih za namjerom da se potpuno ili djelomično uništi nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa, kao takva: (a) ubijanje pripadnika grupe (određenog naroda); (b) uzrokovanje teških tjelesnih i mentalnih povreda pripadnicima grupe; (c) Namjerno podvrgavanje grupe takvim životnim uvjetima koji prouzrokuju njeno potpuno ili djelomično uništenje; (d) Uspostavljajući mjere s namjerom sprječavanja rađanja u okviru grupe i (e) Prinudno premještanje djece iz jedne u drugu grupu - navodi Kurtčehajić.
Genocidna djela, naveo je, ne moraju ubiti ili uzrokovati smrt pripadnika grupe.
- Uzrokujući teške tjelesne i mentalne povrede, sprječavanje rađanja i premještanje djece su djela genocida učinjena kao dio politike da se uništi postojanje grupe - dodao je.
Podsjetio je i da zakon štiti nacionalne, etničke, rasne ili religiozne grupe.
- Obično su ljudi rođeni u ove četiri grupe. Ove četiri grupe imaju zajedničke karakteristike po kojima su pojedinci najčešće rođenjem u grupi. Dok neki pojedinci mogu promijeniti nacionalnost, ili religiju ili čak usvojiti novi kulturni, etnički ili rasni identitet - obično ljudi ne mogu birati identitet grupe. U genocidu, ljudi su meta za uništenje ne zbog toga što su nešto uradili, nego zbog onoga tko su i što su - naveo je Kurtčehajić.
Navodi da je grupni identitet često isforsiran od strane počinilaca.
- Počinioci genocida učestalo prave grupne kategorije opasnijim ili kreiraju nove definicije i grupni identitet nameću pojedincu bez obzira kakav je njegov lični izbor tog pojedinca - objašnjava.
Dodaje da zločin genocida ima dva elementa: namjeru i akciju. Namjera može biti dokazana direktno kroz izjave ili naređenja, ali češće, mora biti zaključena po sistematskom i koordiniranom djelovanju..
- Namjera je različita od motiva. Što god da je motiv za zločin (oduzimanje zemljišta, nacionalna sigurnost, teritorijalni integritet, itd.) ako počinioci počine djelo s namjerom da unište grupu, čak i dio grupe, to je genocid - ističe Kurtčehajić.
Po njegovim riječima fraza "potpuno ili djelomično" je važna.
- Počinitelji ne moraju imati namjeru da unište cijelu grupu. I uništenje samo jednog dijela grupe (takvog kao što su njeni obrazovani pripadnici ili pripadnici koji žive u istoj regiji) je također genocid. Mnogi odgovorni zahtijevaju namjeru da se uništi priličan broj pripadnika grupe - masovno ubojstvo. Ali pojedinac zločinac može biti kriv za genocid čak i ako ubije samo jednu osobu, sve dok zna da sudjeluje u VELIKOM PLANU za uništenje grupe - ističe, između ostalog, Kurtčehajić, priopćeno je iz Bosanske akademije nauka i umjetnosti „Kulin ban”.