Article_Top_970x250

Krv i tijela po hodnicima škole: 'Tuga i suze postale su bijes...'

tragedija

Krv i tijela po hodnicima škole: 'Tuga i suze postale su bijes...'

tra 20, 2019
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Okrugla 20. obljetnica krvoprolića u srednjoj školi Columbine u Denveru. '19 godina sam tužna, slomljenog srca. No tuga se pretvorila u bijes, jer se ništa ne mijenja', rekla je Amanda Duran koja je tad imala 15 godina

Dan 20. travnja 1999. godine, dan koji je u srednjoj školi Columbine započeo kao i svaki drugi, pretvorio se u jednu od najkrvavijih školskih pucnjava u američkoj povijesti. Eksplozije, pucnjava, krv i tijela žrtava po hodnicima i školskim prostorijama zauvijek su obilježili ovu srednju školu, a ljudi diljem Sjedinjenih Država i dalje su pod dojmom simbolike tog krvavog pohoda, prenosi 24.sata

I umjesto da dvadeseta obljetnica tragedije prođe u mirnom sjećanju na žrtve, obitelji, učenike, nastavnike i prijatelje poginulih, godišnjica će proći u sjeni stravičnog događaja koji je ponovno uzdrmao sve koji su na bilo koji način povezani s ovom tragedijom. Ameriku je naime u srijedu šokirala vijest o samoubojstvu 18-godišnje djevojke, opsjednute masakrom u Columbineu.

Učenica srednje škole u Floridi Sol Pais u ponedjeljak je kupila avionsku kartu i iz Miamija otputovala u Denver u Colorado. Kupila je vatreno oružje i oduzela si život u planini, nedaleko od škole Columbine. John McDonald, šef sigurnosti u Jefferson County Public Schools u koju spada u Columbine, nazvao je njezin čin 'hodočašćem', piše New York Times. 

Prije nego što je nestala u nedjelju, Sol Pais je na društvenim mrežama objavila je nekoliko uznemirujućih postova i uputila nekoliko prijetnji. Policija je pronašla njezine uznemirujuće objave na internetu i obavijestila FBI. U jednoj od objava na blogu bili su crteži noževa i ljudi u balonerima naoružani sačmaricama, koji su neodoljivo podsjećali na počinitelje stravičnog krvoprolića u Columbineu.

Policija je u utorak izdala upozorenje u kojem upozorava građane na psihičko stanje nestale djevojke u kojem se navodi da je nestala naoružana i vrlo opasna, a za njom je krenula masivna potraga. Zbog prijetnji, u srijedu je otkazana nastava u nekoliko škola na području Denvera, a neke od njih su se, zbog približavanja tragične obljetnice, na taj potez odlučile i ranije. 

- Naviknuti smo na prijetnje. Ova je zazvučala malo drugačije - izjavio je šef sigurnosti. 

Njezino tijelo pronašli su u šumi, na planini u zapadnom dijelu Denvera. 

Istražitelji su pronašli dokaze koje upućuju da je Sol Pais bila poremećena obožavateljica dvojice tinejdžera, Erica Harrisa i Dylana Klebolda, koji su prije 20 godina došli u školu Columbine koju su pohađali, naoružani sačmaricama, noževima i 99 bombi izrađenih prema uputama s interneta. Njihovi motivi i dalje ostaju nepoznati, ali o svemu što je uslijedilo napisane su tisuće stranica analiza, novinarskih članaka, snimljeno je nekoliko dokumentaraca. 

Vještačenja FBI-jevih psihijatarskih stručnjaka dnevnika i blogova koji su napisali dvojica napadača su otkrila da je Eric Harris bio klinički psihopat i mastermind cijele operacije, dok je psihičko stanje Dylana Klebolda ocijenjeno kao depresivno i suicidalno. Klebold je u svojim dnevnicima često pisao o želji da okonča vlastiti život, a u videu koji su njih dvojica snimili netom prije napada, rekao je: 'Jednostavno znam da idem na bolje mjesto. Ovaj život mi se baš i ne sviđa.'

Istraga je pokazala da je dvojac godinu dana pomno planirao napad. U krvavom pohodu život je izgubilo 12 učenika i jedan nastavnik te ranjeno 23 ljudi.  Nakon što su postavili eksplozivnu napravu u polju, Eric Harris i Dylan Klebod su 20. travnja 1999. godine parkirali su automobile ispred škole. Ušli su u školsku kantinu i tamo postavili nekoliko eksplozivnih naprava, tempiranih na  11:17 sati, u vrijeme užine, kada se u kantini nalazi petstotinjak učenika. 

Plan je bio sačekati eksploziju i pucati u preživjele koji će nakon eksplozije iz bježati iz školske zgrade. Srećom, amaterski napravljene bombe nisu detonirale kada je dvojac planirao. Da je detonacija bila uspješna, eksplozija bombe s 9 kg plina vjerojatno bi izazvala urušavanje stropa u kantini, a broj mrtvih i ranjenih bio bi znatno veći. No bomba nije eksplodirala, ali to nije spriječilo Harrisa i Klebolda da nastave svoj ubilački pohod. 

Kroz glavni ulaz u školu krenuli su po školskim hodnicima i pucali po učenicima koje su putem sreli. Nastavili su školskim hodnikom prema knjižnici u kojoj se skrivalo pedesetak učenika i dvojica nastavnika. U pucnjavi u knjižnici ubijeno je 10 učenika, a 12 ih je ranjeno. Potom su izašli iz knjižnice i detonirali nekoliko bombi u prostorijama škole.

Nešto manje od sat vremena od početka napada, vratili su se u knjižnicu i kroz prozor pucali na policiju koja je okružila školu. Nakon nekoliko minuta, obojica su počinila samoubojstvo. Jedna svjedokinja navodno je čula brojanje do tri, nakon kojeg su uslijedili pucnji. Pronađeni su lokvi krvi. Harris si je pucao u usta, a Klebold je iz svoje poluautomatske puške pucao u lijevu sljepoočnicu.

Mnogi ljudi s kojima su reporteri New York Timesa i drugim medija ovih dana razgovarali šokirani su stravičnom posvetom koju je Sol Pais ostavila tragediji u Columbineu.

Mnogim roditeljima učenika predstavljalo je olakšanje što djevojka nije odlučila pokušati napraviti reprizu pokolja, ali mnogi se pitaju hoće li se ikad osloboditi od posljedica koji je masakr ostavio i koliko je još mladih ili mentalno nestabilnih ljudi opsjednuti ovom tragedijom. 

- Što ovo znači za sutra ili prekosutra - pita se Dana Gutwein koja je i sama išla u jednu od obližnjih škola kada se dogodio Columbine. Dodala je i da ni sama ne zna treba li uopće pustiti djecu da ovih dana ponovno krenu u školu.

- Ovaj tjedan je trebao proći u svjetlu ljubavi, sjećanja. Ali sve vijesti o Columbineu sada opet samo pobuđuju strah - kazala je Rachel Hill, učenica te škole. 

- To je netko tko je želio baciti 'granatu na tu paradu' i ponovno izazvati zlo i bol. To ponovno izaziva vraćanje traume kod ljudi koji su tamo bili prisutni i preživjeli, vraća traumu roditeljima i cijelim zajednicama - kazala je dr. Urania Glassman, stručnjakinja socijalnog rada i profesorica Sveučilištu Yeshiva u New Yorku komentirajući prijetnje i postupke Sol Paris.

Dvije bivše učenice još uvijek vidaju rane, koje se otvore svaki put kada se u zemlji dogodi novo krvoproliće. 

- Devetnaest godina sam tužna, slomljenog srca. No tuga se pretvorila u bijes, jer se ništa ne mijenja - rekla je za France Presse Amanda Duran, koja je imala 15 godina kada joj se toga dana okrenuo svijet. 

Duran je 20. travnja 1999. imala dogovoren sastanak sa savjetnicom u svojoj srednjoj školi, u saveznoj državi Colorado, kako bi razgovarala o tome što je tišti. Došla je malo ranije i čekala u biblioteci kada je čula neku buku. 

Nedugo potom dvojica teško naoružanih mladića ušla su u prostoriju. Bacila se pod stol.  

'Ustrijelili su djevojku pored mene'

- U jednom trenutku čula sam glasan prasak: upravo su ustrijelili djevojku pored mene. Bila sam sigurna da sam sljedeća, pa sam se skutrila, štiteći se rukama i čekala, čekala... - kazala je.

U tom trenutku, Alisha Basore, tada 17-godišnjakinja, išla je na sat likovnoga. Učenici u njezinoj blizini razbježali su se zbog detonacija. Ona je bila ozlijeđena u nesreći četiri mjeseca prije, pa joj je bilo teško trčati, ali je uspjela pobjeći. 

- Meci mi nisu zujali pored ušiju i u mene nije bilo upereno oružje. To, nažalost, nije spriječilo da budem traumu - potužila se mlada žena, duboko obilježena smrću svoje najbolje prijateljice, raznesenim licem jednog prijatelja, pogrebima poznatih... 

U godinama koje su slijedile, preživjeli se bore s napadima anksioznosti, dubokom tjeskobom, nesanicom. 

Alisha Basore, danas frizerka, još pati od bulimije.  

- To je jedna zločesta 'beštija' koja ne želi otići. Ali općenito, sada uspijevam kontrolirati stres - kazala je. 

Amanda Duran se smiruje gledajući video chat na internetu: 'Moj se muž smije, ali to me smiruje...' 

Samoubojstvo njezina brata 2007. povećalo je njezinu patnju. On je u toj školi bio član kluba mladića s margine koji se su prozvali »mafija u balonerima« i površno je poznavao dvojicu ubojica. Iako oni nisu nikada bili članovi njihove skupine, Amandin brat bio je osumnjičen da je bio s njima povezan. Nedugo nakon pucnjave, »dobio je prijetnje smrću«, kazala je. 

A nakon njegovog samoubojstva, na internetu su neki likovali. Tada je osjetila potrebu da progovori kako bi ga obranila i objavila je niz videa na YouTubeu. »To je bilo jako katarzično«, kazala je. 

'Ta dvojica i dalje su izvor inspiracije mnogim luđacima'

No zbog pokolja u Las Vegasu (58 mrtvih, 2017.) i u srednjoj školi u Parklandu (17 mrtvih, 2018.) ponovno je potonula. 

- Zaista sam poludjela - rekla je, ogorčena pasivnošću političkih dužnosnika. 

- Nakon pokolja u osnovnoj školi Sandy Hook 2012. u kojoj je bilo 26 mrtvih čovjek bi pomislio da će se donijeti novi zakoni o oružju ili barem obvezu provjere psihijatrijske prošlosti kupaca oružja. Ali ništa se nije dogodilo i to me ljuti - kazala je.  

Ljuti se i što su dvojica ubojica 'i dalje izvor inspiracije mnogim luđacima'. 

Alisha Basore kazala je da je '»mentalno zdravlje daleko važnija bitka' od regulacije oružja. 

Razumije ipak »bijes« srednjoškolaca koji su preživjeli pucnjavu u Parklandu, koji se već godinu dana bore za uvođenje strožih propisa za kupnju oružja. 

Amanda Duran im se divi. 

- Mobilizirali su se da bi promijenili zakone. Mi smo se samo nadali povratku u normalan život - kazala je. 

Dnevnik.ba

Article_Bottom_970x250