Article_Top_970x250

Kovačić: Evo kako sam postao najskuplji hrvatski nogometaš

najskuplji hrvatski igrač

Kovačić: Evo kako sam postao najskuplji hrvatski nogometaš

srp 01, 2019
dnevnik.ba
dnevnik.ba

FOTO: Arhiva

Sa pet-šest godina postao sam svjestan toga da sam sa loptom bolji od drugih. Bio sam brži i talentiraniji. Sa 14 sam slomio nogu, a sa 16,5 debitirao za Dinamo u Prvoj ligi i zabio gol, priča Mateo.

Mateo Kovačić je glavna je nogometna vijest na jugu Londona. Chelsea je iskrcao 45 milijuna eura i time je Mateo srušio vlastiti rekord te potvrdio status najskupljeg hrvatskog nogometaša u povijesti, prenosi 24sata.hr.

Na Stamford Bridgeu se sve vrti oko Kovačića pa su podsjetili svoje navijače na Mateov put od Hrvata rođenog i odraslog u Austriji, prvih nogometnih koraka u LASK-u te prve afirmacije na kultnom travnjaku Maksimira.

Evo citata iz Kovačićeve priče o svom nogometnom odrastanju, do gola u debiju za Dinamo sa samo 16,5 godina...

- Rođen sam i odrastao u austrijskom Linzu. Sa loptom stalno od treće godine. Jedan prijatelj je počeo trenirati s 5 godina, rekao je svojoj mami da meni jako dobro ide nogomet pa je ona mojoj mami predložila da i mene upiše na nogomet. Tako je počelo...

- Sjećam se da sam bio najmlađi, najmanji. Dres je plesao oko mene, ali... Igrao sam protiv dvije-tri godine starijih klinaca pa se doslovno od samog početka naučio boriti i zaštititi na nogometnom terenu.

- Sa pet-šest godina postao sam svjestan toga da sam sa loptom bolji od drugih. Bio sam brži i talentiraniji. Još u vrtiću podjela je bila takva da igram sam protiv trojice, da nadmetanje bude ravnopravnije!

 LASK Linz je veliki klub u Austriji. Pamtim te početke tamo, još sam u kontaktu sa nekim od ljudi iz Linza. To je bio jako važan dio razvoja. Tata je snimao utakmice koje sam igrao kao klinac, dan-danas imam te snimke.

- Kad sam imao 10 godina igrali su LASK i: Dinamo! Modri su me primijetili, dvije sam godine sa njima igrao po turnirima, a onda je Dinamo odlučio mojoj obitelji ponuditi da se vrati u Hrvatsku.

- Meni je bilo lakše, bio sam klinac i brže sam premostio promjenu. Roditelji su morali žrtvovati jako puno toga, napustiti kompletan život kakav su dotad stvarali. Na tome ću im uvijek biti zahvalan.

- Imao sam 12 kada sam prešao u Dinamo. Dinamo ima jednu od najboljih nogometnih škola, a mi Hrvati smo nacija nadarena za sport. Talenata je uvijek puno, jedino nam nedostaje volje za rad!

- Sa 14 godina sam slomio nogu i to je bio užasan šok. Sve smo napustili u Austriji da bih ja uspio u nogometu i sada je sve to izgledalo propalo, izgubljeno...

- Vjerujemo u Boga i vjerovali smo da će nam se vratiti sva odricanja i uloženi rad, a na kraju je upravo tako i bilo. Vratio sam. Jak i pun motiva. Sa 14 lom noge, a sa 16: u prvoj momčadi Dinama!

- To je bio poseban dan... Debi za Dinamo u Prvoj ligi, a samo 16,5 godina. I još sam zabio gol! Sjećam se očevog pogleda, sreće. Nakon svega što je prošao vidio je sina kako sa nepunih 17 debitira za Dinamo i još daje gol na tom debiju. Mislim da je najponosniji otac na svijetu, prenose 24sata.hr.

Dnevnik.ba

Article_Bottom_970x250