"Kad pogledam odakle smo došli, iz izbjegličkog kampa bez hrane i odjeće, pa pogledam gdje smo danas, ponosan sam na njega."
Godina je 2000. i u Buduburamu se ne slavi dolazak novog tisućljeća. Ovaj ganski izbjeglički kamp, koji njegovi stanovnici često uspoređuju sa zatvorom, utočište je za imigrante iz susjedne Liberije, koji bježe od drugog građanskog rata u tom desetljeću. Većina ljudi ovdje može ispričati strašne priče, ali jedna od zraka sreće pripada novim stanovnicima kampa, Debeahu i Victoriji Davies koji su upravo dobili sina Alphonsa.
Pomisao da odgajaju svoje dijete u domovini, u okruženju u kojem je nošenje oružja postalo nužno, postala je preteška. "Kod kuće u Liberiji morali smo gaziti preko tijela da bismo došli do hrane. Bilo je vrlo zastrašujuće. Najbolje je bilo otići", prisjeća se Victoria.
Možda prepoznajete ime djeteta. Manje od dva desetljeća kasnije pojavit će se na Stamford Bridgeu u Bayernovu dresu, a i prije nego što postane profesionalac, za njega će biti zainteresiran Manchester United.
Međutim, prvih godina života Alphonso Davies neće ići u školu, ponekad će oskudijevati u hrani, a mlada obitelj jedva da će imati dovoljno prihoda za preživljavanje.
"U Gani je bilo sigurno, ali bilo je teško živjeti tamo. Bili smo zabrinuti, ljudi su gladovali u kampu, a ne samo u ratnoj zoni. Nama je bilo dovoljno da imamo vode i krov nad glavom, ali Alphonsu to nije bilo dovoljno. Svakog dana morali smo se pobrinuti da mu damo nešto kako bi preživio", rekao je Debeah godinama kasnije.
Na kraju te posebne večeri u Londonu zvjezdani napadač Lewandowski, koji se mnogo bolje snalazi pod svjetlima reflektora, morao je odvući Alphonsa pred oduševljene navijače prije nego što nestane u tunelu. On je i dalje bio isti sramežljivi mladić čiji je život započeo u tom kampu, koji je odrastao i sazrio s obavezama s kojima se njegovi vršnjaci uglavnom nisu morali nositi. Zauvijek je nosio podsjetnik svojih roditelja o tome koliko su stvari mogle biti drukčije.
Trebalo je pet godina da bi iskusio život izvan Buduburama. Obitelj je iz Gane i siromaštva kroz poseban program preseljenja dospjela u Kanadu, gdje je Alphonso u školskoj dobi otkrio ljubav prema nogometu. Prvo je igrao za nekoliko klubova u Edmontonu u Alberti, a potom se pridružio Edmonton Strikersima. Momčad je vodio IT stručnjak Nick Huoseh, koji je trenersku dužnost preuzeo kad je ekipi njegova sina zatrebao trener.
"Alphonso je uvijek bio povučen. Njegovi su roditelji radili cijele dane otkako su došli u Kanadu,pa bi se Alphonso nakon škole brinuo za mlađeg brata i sestru. Mijenjao im je pelene prije nego što je postao tinejdžer, zagrijavao je mlijeko i radio sve što je trebalo. U ranoj dobi naučio je biti neovisan i odgovoran na način koji većina 11-godišnjaka ne poznaje", rekao je Huoseh za Sky Sports, koji se voli pohvaliti da ga je na neki način i odgajao.
Alphonso je i po pet dana tjedno provodio u Huosehovu kućanstvu, brinući se pritom za mlađeg brata i sestru. No, nije mogao sve sam. Na kraju se Alphonso počeo otvarati, ali ostao je brižan mladić prepun poštovanja i sve talentiraniji sportaš. Roditelji mu nisu dopuštali da zaboravi mantru koju su mu ponavljali od djetinjstva.
"Uvijek sam mu govorio da pazi da ne upadne u loše društvo, da ne bude bad guy. Znao sam da bi to bio njegov kraj, ali znam i da to neće učiniti", rekao je Debeah.
Takva odgovornost, bez obzira na pritisak, dat će Alphonsu nevidljiv poticaj na terenu dok se razvijao kao nogometaš. Već je bio jedan od najboljih sprintera Alberte, a uskoro će skrenuti pažnju na sebe i svojim nogometnim vještinama.
"Bio je poput spužve. Zahvaljujući svojoj zrelosti, upijao je informacije bitno brže i to koristio. Bio je mnogo bolji od svojih vršnjaka", rekao je Huoseh.
Nije prošlo dugo i za njega su se zainteresirali profesionalni klubovi, domaći i inozemni. Kad je Vancouver Whitecaps ponudio 14-godišnjem Daviesu mjesto u svojoj akademiji, roditelji nisu bili oduševljeni, ali zaslužio je njihovo povjerenje.
"Bojala sam se. Vidjela sam što rade djeca na ulici. Nisam željela da krene pogrešnim putem. Ali obećao mi je da se neće promijeniti u Vancouveru. Obećao mi je da ću biti ponosna na njega", rekla je majka Victoria za klupski YouTube kanal.
U to vrijeme Alphonsu je već trebao menadžer. Interesenti su već slali kopačke, majice i druge poklone, dovoljno da pridobiju tinejdžera. Ali kad je Huoseh, koji je i dalje pomagao obitelji u skrbi za sina, donio prvi ugovor njegovim roditeljima, ostao je iznenađen.
"Zašto to ne bi ti radio?" pitala ga je Victoria. Unatoč obećanjima i unosnim ugovorima, imalo je smisla da Nick bude stalni Alphonsov mentor. Tako je i bilo.
Još jedan Alphonsov obožavatelj bio je novi skaut Manchester Uniteda za Sjevernu Ameriku Jorge Avial. Radi se o čovjeku koji je pratio razvoj Jamesa Rodrigueza i Freddyja Adua i nije ga lako impresionirati. No, ono što je počelo kao općeniti interes za talentiranog tinejdžera na YouTubeu uskoro se pojačalo. Manje od godinu dana nakon što je potpisao za Whitecapse, Davies je s 15 godina i tri mjeseca postao najmlađi strijelac u povijesti USL-a, drugog razreda sjevernoameričkog nogometa.
"Prvi put kad sam ga vidio, bio je vrlo brz. Dobro je izgledao, ali ostalo je samo na tome da ga pratim. Kasnije, odmah nakon što sam počeo raditi za Manchester United, vidio sam neke snimke njegovih prvih nastupa u USL-u. Odmah sam se zainteresirao. Pošao sam vidjeti ga kako igra i upoznao se s Alphonsom i Nickom nakon utakmice. Otišli smo u restoran i kroz razgovor sam shvatio da će biti prava superzvijezda. Isti osjećaj imao sam kad sam otkrio Christiana Pulisica i doveo ga na probu u Chelsea. Rekao sam im da je isto tako dobar, ako ne i bolji", prisjeća se Avial za Sky Sports.
Za Aviala nije bilo sumnje da je Davies talentiran, ali tamo gdje su Adu i ostali bili neuspješni, ovaj tinejdžer je pokazivao nešto drugo.
"Bio je drukčija osoba i drukčiji talent. Bio je mladi dječak koji je želio učiti, a ne momak koji razmišlja kako kupiti novi Porsche. Drugi klinci željeli su postati superzvijezde, a on je samo želio učiti. To se rijetko viđa. Kad vjerujem u igrača, onda to svome šefu govorim svakog dana. Znao sam od početka da će biti poseban i malo po malo uvjerio sam Manchester United da obrati pažnju na njega", govori Avial.
Whitecaps je također znao kakvog igrača ima pa je odmah s Daviesom potpisao profesionalni ugovor. S 15 godina postao je najmlađi profesionalac u MLS-u.
"Vidio sam tisuće igrača u svojoj karijeri, igračkoj i trenerskoj. Znao sam odmah. Prvi put doveo sam ga na trening kad mu je bilo 15 godina. Trenirao je s iskusnim momcima koji su igrali na svjetskim prvenstvima. Nije bio izgubljen. Stvari je radio prirodno, nisam ga trebao ništa podučavati", kaže za Sky Sport tadašnji trener Whitecapsa Carl Robinson.
Kad se Davies počeo probijati kroz MLS, interes Manchester Uniteda se pojačao, ali stvari više nisu bile tako jednostavne. United mu je preko Huoseha poslao pozivnicu za trotjedni boravak u njegovoj bazi u Carringtonu, ali je Whitecaps to zabranio smatrajući da Davies nije spreman. No, s obzirom na to da je tinejdžer zablistao na domaćoj sceni, sve veći interes bio je neizbježan. Huoseh je pustio pipke kroz europsku elitu i nije prošlo mnogo prije nego što se Whitecapsima javio Bayern.
"Sastao sam se i s drugim klubovima, ali nakon razgovora s ljudima iz Bayerna, pomislio sam kako je to najbolje rješenje za Alphonsa. Iskreno, bilo je ponuda koje bi čovjek odmah prihvatio, ali u Bayernu su Franck Ribery i Arjen Robben bili na odlasku i mislio sam da je to dobra prilika. Jedan od engleskih klubova rekao mi je da Alphonsa namjerava poslati u drugu momčad ili na posudbu zato što nije sigurno da će dobiti radnu dozvolu", rekao je Huoseh i nastavio:
"S Bayernom se nije radilo samo o telefonskom pozivu nego o prezentaciji u PowerPointu koju su sastavili glavni skaut Marco Neppe i sportski direktor Hasan Salihamidžić. Pokazali su mi pozicije na terenu na kojima će igrati, pokazali su mi da imaju samo 19 igrača u momčadi, a godišnje igraju 50-ak utakmica pa svaki igrač prosječno nastupi u 80 posto utakmica."
To se pokazalo dovoljnim da uvjeri Alphonsa, njegov klub i menadžera da je Allianz Arena najbolje mjesto za nastavak njegova razvoja. Možda se Manchester United i danas pita kojim bi putem stvari krenule.
"Jose Mourinho je želio Alphonsa dok je bio u Unitedu, ali oni su čekali i čekali. A mislim da nisu ni imali istu viziju i vjeru kao Bayern", objasnio je Huoseh.
U prvoj polusezoni u Bayernu, nakon selidbe u siječnju 2019. godine, Davies je u Bundesligi odigrao samo 74 minute, što je mogla biti mentalna prepreka za tinejdžera koji je navikao rušiti rekorde. Huoseh je apelirao na Daviesa da ostane strpljiv, iako je prvi put ostao po strani nakon godina eksponencijalnog rasta. Ali njegova će se šansa pojaviti, i to izrazitija nego što je itko mogao očekivati.
Zbog ozljeda braniča Niklasa Sülea i Lucasa Hernandeza početkom sezone 2019./2020., lijevi bek David Alaba morao se premjestiti u sredinu Bayernove obrane pa se na njegovoj poziciji otvorila praznina. Može li ga Davies zamijeniti? Jedan od posljednjih trenerskih poteza Nike Kovača bio je saznati to. Iako je bio otpušten u roku od dva tjedna nakon te odluke, njegov je oproštajni poklon bio među najboljima tijekom njegova mandata.
Njegov je pomoćnik Hans Flick preuzeo uzde i ostavio Daviesa na boku. I to se odmah isplatilo. Alphonso je procvjetao na novoj poziciji. Davies je nakon toga u svakoj bundesligaškoj utakmici Flickova mandata bio u početnoj postavi, što ga je u samo nekoliko mjeseci dovelo do titule jednog od najboljih svjetskih talenata.
"Nismo očekivali da će stvari ići tako brzo. Čitao sam u njemačkim novinama da je Alphonso najbolja Salihamidžićeva akvizicija dosad. Budući da sam ga vodio na terenu i izvan terena, znam da vrijedi više od svega", rekao je Huoseh.
Nastup na Stamford Bridgeu u ožujku ponovno je potaknuo interes kod engleskih klubova, ali Bayern će uskoro prekinuti sve glasine vezavši ga ugovorom do 2025. godine. Klupska legenda i novi član uprave Oliver Kahn ovako je čestitao kanadskom tinejdžeru: "Njegov je doprinos nevjerojatan i siguran sam da ćemo s njim imati mnogo radosti."
Čak ni takva pohvala Daviesu neće udariti u glavu. Već je dobio veleposlaničku ulogu u programu Ujedinjenih naroda usmjerenom na pomoć izbjeglicama kakva je i sam bio. Danas je i ponosni kanadski reprezentativac, ali Porsche je i dalje daleko od njegovih misli.
"Zahvalan sam svojim roditeljima na svemu što su učinili. S godinama su doveli obitelj u sigurno okruženje i sigurnu zemlju i zbog toga sam sretan. Došli smo ni iz čega i postigli nešto. Takav način razmišljanja treba zadržati", rekao je skromno Davies.
Unatoč svim žrtvama i odricanjima koje su Debeah i Victoria prošli kako bi Alphonsu i ostaloj djeci pružili bolji život, ponos koji se vidi na njihovim licima i suze u njihovim očima govore da se ništa neće promijeniti.
"Zahvaljujem Bogu na njegovim životu i njegovoj snazi. Želim da nastavi raditi to što radi. To mi je obećao prije nego što je otišao. Znam da će to obećanje ispuniti", rekla je mama Victoria, prenosi Index.hr.
Dnevnik.ba