- Ali treba da je važno i ovoj djeci. Njima treba ostaviti sjećanje na rahmetli generala Alagića i njegove suborce. Treba reći hvala, nikad dovoljno, onima koji su izgubili svoje zdravlje, dijelove tijela, njihovim obiteljima - rekao je Komšić.
Naveo je da bi mu lakše bilo pričati o vojsci i onome što se dešavalo od 1992. do 1995.godine, nego s pozicije politike.
- Zašto? Linije su bile jasne. Znalo se tko je ispred – neprijatelj. Iza su drugovi, obitelji. Danas linije nisu jasne. Puno se pričalo o onome što se dešavalo, o zaista “čudu bosanskog otpora”. Nema bolje riječi. Za dvije godine napraviti vojsku sposobnu da izvede operacije poput ove na Vlašićiu je nevjerojatna stvar. Ja ne znam da li je neko u povijest uspio nešto poput toga. Međutim, postavlja se teže pitanje gdje smo danas - kazao je Komšić.
Prema haaškoj optužnici, generala bošnjačke vojske tzv. Armije BiH, Mehmeda Alagića, se teretilo za ubojstvo, nasilje nad životom osoba, okrutno postupanje, bezobzirno razaranje gradova, naselja i sela koje nije opravdano vojnom nužnošću, pljačku javne ili privatne imovine te uništavanje ili hotimično nanošenje štete institucijama posvećenim religiji (kršenje zakona i običaja ratovanja), kao i namjerno ubijanje, namjerno nanošenje velike patnje ili ozbiljne povrede tijela ili zdravlja, nečovječno postupanje, nezakonito zatvaranje civila i ekstenzivno uništavanje imovine koja nije opravdana vojnom nuždom, usmjereno protiv Srba, Hrvata i ostalih ne-Bošnjaka.
S obzirom na to da je umro, međunarodni sud u Haagu zaustavio je proces protiv Alagića 21. ožujka 2003. godine.
Potom se referirao na riječi Denisa Bećirovića koji je rekao da nikad nismo bili više razjedinjeni i podijeljeni.
- Ja nisam ni razjedinjen ni podijeljen, ja sam tamo gdje sam bio od 1992. do 1995.godine Ako se traži od mene da razgovaram sa onima koji su prešli linije i traže od mene da se pomjerim, ja ne mogu. Sjetimo se poslijeratnog perioda, koliko smo puta prešli preko svog ponosa i dostojanstva vjerujući da su nam prijatelji oni za koje smo vjerovali da su nam prijatelji, mada su nas ostavili ne cjedilu 1992. Koliko puta smo ostavili ponos i dostojanstvo vjerujući u političku korektnost. Nikog ne mrzim, nikog ne doživljavam kao neprijatelja, ali što tražite od nas, dokle da savijamo leđa. Zašto ne smijemo da kažemo da smo spremni ponovo učiniti isto. Neću da razgovaram ni sa kim tko je prešao crvenu liniju - poručio je Komšić.
Okrenimo se oko sebe, dodao je, kažu da se povijest najčešće ponavlja kao farsa, naša je teška, mučna i strašna.
- Nemojte da ovoj djeci ostavimo tu farsu i neriješene stvari i da im uime straha i borbe za vlastitu poziciju ostavimo nejasno stanje. Treba da kažemo svima onima koji rade o glavi našoj zemlji, a zovu se našim prijateljima, dosta više. Nemamo mi problem samo s jednim politikom s Istoka, nego i s ovom sa Zapada. I jedan i drugi susjed misle da je prošlo dovoljno vremena, da ovu zemlju mogu dobiti politički što nisu mogli u ratu, imaju za to saveznike u onima koji smo mislili da su nam prijatelji - zaključio je Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić.
Dnevnik.ba