Zaštitnik je i domaćih životinja, a jednostavno, svi ga i u svakoj potrebi mole. Sveti Antun je bio najslavniji od sljedbenika svetog Franje Asiškog i imao je reputaciju čudotvorca. Papa Pije XII proglasio ga je 16. siječnja 1946. doktorom crkve.
Sveti Antun jedan je od omiljenih svetaca u katoličanstvu, a rođen je kao Fernando Martins u Lisabonu 1195. godine. Njegova obitelj je bila bogata i u petnaestoj godini su ga, po njegovoj želji, poslali u opatiju u Santa Cruz u Coimbri, tadašnjoj prijestolnici Portugala.
Tijekom boravka u opatiji, izučavao je teologiju i latinski jezik, a nakon što se zaredio za svećenika, bio je zadužen za gostoprimstvo u opatiji.
Kada su u tom periodu franjevci naselili mali skit i Coimbre posvećen svetom Antunu Egipatskom, Fernando je čeznuo za pridruživanjem njihovom redu. Srećom po njega, nedugo nakon toga, dobio je dozvolu od opatije da se pridruži franjevačkom redu.
Kada se pridružio svetoj grupi prosvjetitelja, promijenio je ime u Antun.
Antunova želja je bila da propovijeda Saracenima koji su bili muslimani.
Kako bi započeo svoj sakralni put, otputovao u Maroko da širi Božju istinu, ali se jako razbolio i vraćen je u rodni Portugal da se oporavi. Povratna plovidba je skrenula sa kursa i grupa je stigla na Siciliju, odakle su otputovali u Toskanu.
Zbog i dalje lošeg zdravlja, nije mu bilo dozvoljeno da nastavi svoj misionarski rad među Saracenima. Umjesto toga, predavao je teologiju u Bolonji u Italiji i u Montpellieru, Toulouseu i Puy-en-Velayu u južnoj Francuskoj. Dok se oporavljao, Ante je vrijeme provodio u molitvi i učenju.
Čudotvorac
Nedugo vremena kasnije, franjevci su došli u posjetu dominikanskoj braći i nastala je zabuna oko toga tko će održati homiliju. Dominikanci su bili poznati po svom propovijedanju, pa su franjevci pretpostavili da će oni obaviti homilistu, ali dominikanci su pretpostavili da će to uraditi franjevci. Tada je poglavar franjevačke pustinjačke kuće zamolio Antuna da govori o onome o čemu mu je Sveti Duh rekao da govori.
Tada je Antun održao elokventnu i dirljivu homiliju koja je impresionirala obje grupe. Ubrzo je vijest o njegovoj rječitosti stigla do Franje Asiškog, koji je imao snažno nepovjerenje u posvećenost bratstva životu u siromaštvu. Međutim, u Antunu je pronašao prijatelja.
Godine 1224. Franjo je povjerio proučavanje svoje braće Antunu. Antun je imao knjigu psalama koja je sadržavala bilješke i komentare kao pomoć pri podučavanju učenika i obzirom da je to vrijeme kada štamparija još nije bila izumljena, on je to izuzetno cijenio.
Ipak priča sa knjigom ne završava tu. Kada je jedan iskušenik odlučio da napusti skit, ukrao je Antonijevu vrijednu knjigu, a kada je Antun otkrio da je nestala, molio se da bude pronađena ili vraćena njemu. Lopov je vratio knjigu i u dodatnom koraku vratio se i Redu. Ista Knjiga se danas čuva u franjevačkom samostanu u Bologni.
Sveti Antun se u cijelom svijetu poštuje kao zaštitnik izgubljenih predmeta i zaslužan je za mnoga čuda koja uključuju izgubljene ljude, izgubljene stvari, pa čak i izgubljena duhovna dobra.
Poznat kao „Svetac cijelog svijeta“
Antunovo propovijedanje je bilo tako jednostavno i glasno: njegovo učenje o katoličkoj vjeri bilo je takvo da su i najnepismeniji i nevini mogli razumjeti njegove poruke. Zbog toga ga je Papa Pije XII 1946. proglasio doktorom Crkve.
Jednom, kada je sveti Antun Padovanski pokušao propovijedati pravo evanđelje Katoličke crkve jereticima koji ga nisu htjeli poslušati, izašao je i propovijedao svoju poruku ribama. Ovo nije bilo, kao što su liberali i prirodoslovci pokušali da kažu, radi pouke riba, već radije u slavu Božju, radost anđela i olakšanje njegovog vlastitog srca. Kada su kritičari vidjeli da se ribe počinju skupljati, shvatili su da bi trebali poslušati i ono što Antun ima da kaže.
Imao je samo 35 godina kada je umro 13.06.1232., a manje od godinu dana kasnije ga je papa Grgur IX proglasio svetim. Nakon ekshumacije nekih 336 godina nakon njegove smrti, otkriveno je da je njegovo tijelo iskvareno, ali je njegov jezik bio “potpuno neiskvaren, toliko su savršena bila učenja koja su bila formirana na njemu”.
U ikonologiji se obično prikazuje s knjigom i djetetom Isusom i danas se obično naziva “pronalazač izgubljenih predmeta”. Među njegovim autentičnim spisima su propovijedi za nedjelje i praznike, objavljene u Padovi u tri toma 1979. godine.
Dnevnik.ba