Article_Top_970x250

Katedralna župa u Sarajevu proslavila svoj patron

zaštitnik župe

Katedralna župa u Sarajevu proslavila svoj patron

lip 08, 2018
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, 8. lipnja 2018. katedralna župa u Sarajevu proslavila je svoj patron. Središnje Euharistijsko slavlje predvodio je fra Velimir Bavrka, župnik u Vitezu, uz koncelebraciju 14 svećenika. Među brojnim vjernicima bile su i redovnice raznih družbi.

Riječi pozdrava i dobrodošlice svim nazočnima uputio je katedralni župnik preč. Marko Majstorović. „U ovo slavlje uđimo srcem, vjerujući Božjoj ljubavi, vjerujući da smo od Boga ljubljeni, ali, isto tako, znajući da nas ta ljubav nikad neće napustiti. Zato, neka naša radost zbog ove istine bude velika“, kazao je župnik Majstorović koji je u prvom redu pozdravio i poželio dobrodošlicu predvoditelju Misnog slavlja fra Velimiru, zatim koncelebrantima, nazočnim redovnicama, vjernicima, nazočnim članovima Zbora iz Vareša na čelu s fra Mirkom Majdandžićem koji su sviranjem i pjevanjem animirali Misno slavlje. Pozdravio je i nazočne hodočasnike iz Neuma predvođene s. Anđelinom, Služavkom Malog Isusa, koji su u prigodi spomendana na slugu Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera, koji se obilježava svakog 8. dana u mjesecu, hodočastili na njegov grob u katedralu, prenosi KTA.

„Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce“ – tim Isusovim riječima fra Velimir je uveo u Misno slavlje protumačivši ih nazočnim vjernicima na način da ono što zaokuplja našu maštu i za što smo spremni trpjeti ujedno predstavlja „adresu našeg srca“. Napomenuvši da se često u našim životima zaokupljamo ovozemaljskim, propadljivim, materijalnim stvarima, pa nam one božanske, vječne budu „u prikrajku“, kazao je da upravo zbog toga osjećamo tjeskobu, nemir i nezadovoljstvo. Pozvao je zatim vjernike da razmišljaju o riječima sv. Augustina prema kojima je naše srce nemirno sve „dok se ne smiri u tebi, Gospodine“. Potaknuo je da dopuste Isusu da na sebe preuzme „ono u nama zemaljsko kako bi mogli istinski nahraniti srce na oltaru koji vodi u život“.

Na početku prigodne propovijedi fra Velimir je primijetio da je danas teško biti pravi a ne samo „protokolarni“ ili „statični“ kršćanin koji će ljudima reći da trebaju promjenu u svom životu. Za primjer je vjernicima stavio lik sv. Terezije Avilske, koja je u promicanju naučavanja izvornog Krista trpjela poteškoće kao i prijetnje inkvizicijom, te lik sv. Ivana od Križa, koji je bio zatvoren i mučen deset mjeseci jer je upozoravao svoje suvremenike da se suobličavaju trendovima umjesto da žive izvornog Krista. „Oboje njih, bez obzira na progone, na neshvaćanja, podmetanja, prozivanja nastavili su svoj put naviještanja, s pokorom su živjeli i onda su tek kasnije mogli vidjeti radost plodova“, kazao je fra Velimir zapitavši potom, što se to u nama opire pa nismo spremni zaviriti u svoj život i čuti i živjeti Krista?

Progovorivši potom o sv. Josipu (Giuseppe) Moscatiju, talijanskom liječniku, pozvao je nazočne da se pronađu u primjeru tog „vrhunskog dijagnostičara“ koji nije naplaćivao svoju djelatnost, a za kojeg su, kad je preminuo, govorili da je „umro sveti liječnik“, te i sami budu dijagnostičari koji će otvarati savjesti, ulaziti u „prostor istine“, razotkrivati tamu i smrt u vlastitim životima. „To je dijagnostika, to je dijagnoza – da se utvrdi od čega mi to bolujemo. Što se to, vjerniče, uvuklo u tvoj život? Što se uvuklo u civilizaciju našega vremena? Kakve su to bolesti zahvatile današnjeg čovjeka da više u njemu nema mjesta za Isusa Krista?“, zapitao je fra Velimir koji je progovorio i o licemjerstvu pojedinih kršćana koji zaboravljaju na svoje kršćanske vrjednote nakon što se domognu političke vlasti ili ekonomske moći, ali se i dalje žele smatrati kršćanima.

Fra Velimir je kazao da se danas u javnosti potiskuje sloboda naviještanja temeljnog nauka Isusa Krista o kraljevstvu nebeskom, ali i da i sami kršćani osjećaju stid izreći pozdrav „u kojem smo rođeni – Hvaljen Isus i Marija“. Pozvao je na kraju na molitvu kako bi svi koji vode ovu zemlju počeli ugađati Bogu a ne svijetu, te sve potaknuo da imaju vremena za sebe u tišini poslušati glas savjesti.

Na kraju Mise nazočnima se obratio katedralni župnik vlč. Majstorović koji je u prvom redu zahvalio fra Velimiru za riječi ohrabrenja u propovijedi, kao i zboru iz Vareša za animiranje Misnog slavlja. Zahvalio je i svima koji su bili uključeni u danima devetnice – osobito časnim sestrama za pomoć u pripremi – te svim vjernicima koji su sudjelovali na Misama. Posebno je zahvalio na sudjelovanju na Misama vjernicima udaljenijih sarajevskih župa Stup i Dobrinja, od kojih su neki sudjelovali u svim danima devetnice, te sve nazočne pozvao da nastave proslavu u dvorištu Župnog ureda uz objed i veselje.

Na kraju Svete mise uslijedila je pobožnost pred kipom Presvetog Srca Isusova.

Katedralna župna zajednica, kojoj su se pridružili i brojni vjernici drugih župa, pripremala se na proslavu patrona vrlo bogatom devetnicom od 30. svibnja do 7. lipnja 2018. sa Svetim misama, propovijedima, razmatanjima i pobožnošću.

Dnevnik.ba

Article_Bottom_970x250