Merdžo smatra očitim da ovaj rezultat Željka Komšića nije proizvod političkog programa i djelovanja koje je biračko tijelo prepoznalo kao pozitivno, te mu kao takvom poklonilo povjerenje. „To proizilazi iz činjenice da je Komšić osvojio enormno više glasova nego što je dobila njegova stranka. Ako je on djelovao s programske pozicije onda bi bilo logično da biračko tijelo dadne potporu stranci i listama te stranke, a onda bi DF vjerojatno bio pobjednik izbora. Očito je da je njegova kandidatura bila usmjerena isključivo na onemogućavanje prava Hrvata da sami izaberu svoga predstavnika. To definitivno ruši Bosnu i Hercegovinu“, ističe Merdžo
Tvorci Daytona nisu imali namjeru da jedan narod drugome narodu nameće političke predstavnike
Komentirajući idejnu zamisao Daytonskog mirovnog sporazuma Merdžo ističe da njegovi tvorci nisu imali namjeru da bilo koji narod u BiH drugome narodu nameće političke predstavnike, a najmanje da Hrvatima netko bira političke predstavnike umjesto njih. Kao dominantno američko postignuće za ostvarenje mira u Bosni i Hercegovini, Daytonski sporazum potpisan je od političkih i vojnih predstavnika Hrvata, Srba i Bošnjaka uz garanciju i posredovanje susjednih država i relevantnih svjetskih sila.
„Daytonski sporazum primarno je za cilj imao prestanak sukoba, ali je taj prestanak sukoba omogućio i postavio temelje funkcioniranja države jer je sastavni dio sporazuma i Ustav Bosne i Hercegovine. Logično, primjereno i politički utemeljeno poimanje ravnopravnosti upravo se može iščitati iz činjenice da je Dayton dogovor tri strane u Bosni i Hercegovini. Jedna od refleksija toga dogovora je i to da imamo tročlano Predsjedništvo, tri predstavnika konstitutivnih naroda gdje po načelu temeljnih demokratskih principa proizilazi da oni trebaju zastupati i predstavljati one koji ih biraju, a u ovome slučaju Bošnjake, Srbe i Hrvate kao konstitutivne narode. Podsjećam da se 97 posto građana BiH na posljednjem popisu stanovništva izjasnilo da su pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda i to treba imati u vidu“, kaže Merdžo.
Odluka Ustavnog suda u predmetu Ljubić potvrđuje ispravnost poimanja
Potvrda ispravnosti ovakve percepcije, smatra Merdžo, proizilazi iz odluke Ustavnog suda BiH U-23/14 poznatije kao „slučaj Ljubić.“ Ustavni sud konstitutivnost naroda navodi kao natkrovljujući princip u Bosni i Hercegovini i tu se ravnopravnost i jednakopravnost konstitutivnih naroda vrlo jasno potvrđuje.
„Upravo dajući svoj sud o izboru izaslanika u Dom naroda Federacije BiH taj natkrovljujući princip konstitutivnosti se neminovno preslikava i primjenjuje i na Predsjedništvo BiH“, kaže Merdžo.
Možemo analizirati stvari, smatra Merdžo, koje do sada nisu bile predmetom dubljih ustavno-pravnih razmatranja. „Ustav BiH vrlo jasno precizira da se dva člana Predsjedništva BiH biraju sa teritorija Federacije BiH. Međutim, imamo zakon po kojem se FBiH tretira kao jedna izborna jedinica, što u biti Ustav BiH nigdje ne navodi, nego se FBiH definira kao teritorij s čijeg prostora se biraju hrvatski i bošnjački član Predsjedništva“, ističe Merdžo.
Sasvim je potrebno i logično, ako se biraju Hrvat i Bošnjak, definirati pravila po kojima se oni biraju. „To je ono što je hrvatska strana u početku pregovora oko izmjena Izbornoga zakona zagovarala da se kroz dvije izborne jedinice ili dva izborna područja vrlo jasno precizira izbor hrvatskog i bošnjačkog člana Predsjedništva“, kaže Merdžo.
Ovakav koncept je logičan i neophodan, po Merdžinom shvaćanju, jer se iz ostalih elemenata Ustava BiH jasno uspostavlja uzročno-posljedična povezanost članova Predsjedništva s klubovima hrvatskog i bošnjačkog naroda u Domu naroda FBiH.
„Kada jedan od članova Predsjedništva BiH iskoristi pravo veta u donošenju pojedinih odluka, tada o tome vetu odlučuje adekvatni klub Doma naroda u Parlamentu Federacije. Ako je u pitanju Bošnjak, onda je to bošnjački klub, a ako je Hrvat onda je hrvatski klub. Time se jasno uspostavlja veza između onih koje predstavlja taj član Predsjedništva i interesa koje bi on trebao zastupati. Prema tome, tu postaviti građanski princip blago rečeno je besmisleno“, ističe Merdžo.
Moguće pronaći zadovoljavajući model koji neće biti u suprotnosti s Ustavom BiH
Sada je samo do političke volje i dogovora, smatra Merdžo, da se od svih političkih subjekata prihvati namjera i želja da jedni drugima nećemo birati političke predstavnike. „Podsjećam, to je ozvaničeno potpisom predsjednika relevantnih političkih stranaka u Bruxellesu 2013. godine koji su u to vrijeme sudjelovali u razgovorima o izmjeni Izbornog zakona. Međutim, na ovim izborima imali smo situaciju da je SDA na vrlo svjestan i organiziran način zajedno sa, izgleda, Islamskom zajednicom uspjela realizirati izbor nekoga, u ime hrvatskoga naroda, tko niti pripada niti zastupa interese toga naroda. Bosna i Hercegovina, ako će se razvijati u demokratskome ozračju, mora korigirati takve stvari“, poentira Merdžo.
Ostatak teksta čitajte na sljedećoj poveznici: OVDJE
Dnevnik.ba