“Ti si sada moja misija. Ti si moj novi Ivica Todorić... Rezaču etiketa, gotovo je. U Zagrebu nema mjesta za jednog od nas!” navodi u svojem statusu na društvenim mrežama Juričan, kojega su mediji proglasili pobjednikom prvog sučeljavanja predsjedničkih kandidata na HRT-u.
Dario Juričan rodio se 1976. godine, a odrastao je u zagrebačkoj Gornjoj Dubravi.
- Sjećam se, bio je to kvart u kojem sam svako jutro gledao kako Romi s konjima i kolima sakupljaju otpad - kaže. Kad je krenuo u školu, njegova obitelj preselila se u zagrebačko naselje Špansko, a poslije završetka srednje škole, X. gimnazije, Juričan odlazi u Njemačku gdje radi kao dadilja.
Najveća ljubav
- Ali umjesto da u tom periodu naučim njemački, družio sam se s Amerikancima i vratio se u Hrvatsku bez da sam ga savršeno znao - prisjeća se Juričan, koji nakon povratka upisuje Filozofski fakultet, i to njemački i komparativnu književnost.
- Književnost je moja prva i najveća ljubav, oduvijek pišem priče, poslije sam se orijentirao na scenarije - priča Juričan. Čim je diplomirao, dobio je poziv jedne privatne gimnazije da dođe raditi kao profesor.
- Izdržao sam 4 mjeseca i 15 dana, kad sam dobio izvanredni otkaz jer nisam želio učenicima poklanjati ocjene - priča Juričan. Maturantima je, kaže, bio “10. profesor u nizu i nisu baš puno toga znali”.
- A ja sam bio mlad i ambiciozan - dodaje. Nakon toga radio je po osnovnim školama kao zamjena sve dok nije shvatio da se mora okrenuti pravoj ljubavi, piše Jutarnji list.
Školovanje u Londonu
- Oduvijek sam pisao, a režiranje je, zapravo, prirodno proizašlo iz te ljubavi, pa sam počeo tražiti školu u kojoj bih mogao naučiti nešto više. Izbor je pao na London Film Academy - kaže. Opisuje da se radi o zanatskoj školi koja traje godinu dana i na kojoj je dobio stipendiju u vrijednosti pola ukupne školarine pa ga je stajala 6200 funti.
- Tada je funta bila 13 kuna, iskrvio sam se za to, ali bio je to dobar izbor. Znao sam tada da sam prestar za Akademiju u Zagrebu i da nemam vremena, a ovo je trajalo po cijele dane. Bio je to, naprosto, veći izazov. Naučio sam snimanje na filmskoj traci od 16 milimetara te digitalnu montažu. Bila je to dobra kombinacija. A predavači su bili ljudi koji su radili, primjerice, ‘Montyja Pythona’. Može li bolje - pita Juričan.
Kad se vratio u Hrvatsku, osnovao je Blank_filmski inkubator i počeo raditi. Od tada je, kaže, producirao više od 50 kratkih igranih filmova.
- I sve do Gazde sam više-manje bio mali filmaš. Taj film me bacio u orbitu - kaže te dodaje da osobno ne živi od filma, jer se u Hrvatskoj od filma ne može živjeti, nego od filmskih radionica.
- Ova kandidatura za predsjednika nije zbog filma ‘Kumek’, smatrao sam je više dobrom odskočnom daskom za ‘fajt’ s Bandićem. Taj film sam počeo snimati još 2016. Bili smo u Grudama, u Poganoj Vlaci, kad sam nakon prve klape shvatio da ga neću stići završiti do lokalnih izbora 2017., pa sam se prebacio na film o Kutli. Bandić bi trebao biti gotov do travnja sljedeće godine, i to će biti pretposljednji film iz serijala ‘Gazde’. Slijedeći film koji počinjem raditi i za koji sam već dobio inicijalna sredstva je ‘Isus Krist’ - ističe.
Kao i u svojem političkom angažmanu, Juričan i u filmskom stvaralaštvu voli pribjegavati ironiji. Njegovi najpoznatiji dokumentarni filmovi su “Gazda” i “Gazda: Početak”. Juričan se u filmu “Gazda”, podnaslovljenom “Ovo nije priča o Ivici Todoriću”, usredotočio baš na Agrokor i uspon njegova vlasnika Ivice Todorića, a u drugom filmu glavna je uloga pripala Kutli.
Spomenik Bandiću
Za film o Bandiću Juričan kaže da je “filmski spomenik najdugovječnijem zagrebačkom gradonačelniku”. Film o zagrebačkom gradonačelniku financirali su HAVC i Hrvatski centar za istraživačko novinarstvo i slobodu medija, a dio sredstava prikupljen je i putem crowdfunding kampanje. Juričan je 2017. godine za film “Gazda” na Pulskom filmskom festivalu dobio nagradu za najbolji dugometražni dokumentarni film. Još jedan od njegovih nagrađivanih filmova je igrani film “I, J, K, L”, koji je na Danima hrvatskog filma 2012. godine dobio nagradu za najbolji scenarij.
Od gotovo anonimne osobe uspio je pridobiti simpatije 13.000 ljudi i postati jedan od kandidata na predsjedničkim izborima 2019. godine. - Moji roditelji su Zagorci, iz Kumrovca su. Kad mi je umro otac, na ostavinskoj raspravi naslijedio sam grobno mjesto u Kumrovcu, tako da se na kraju vraćam na najjače, u sam Kumrovec - govori u svojem stilu Juričan.
Dnevnik.ba