Article_Top_970x250

Jajčanin kandidat za predsjednika Mosta

izazivač bože petrova

Jajčanin kandidat za predsjednika Mosta

pro 19, 2020
dnevnik.ba
dnevnik.ba

FOTO: screenshot

Ove nedjelje održavaju se unutarstranački izbori u Mostu, a protukandidat Boži Petrovu za predsjednika stranke je Bruno Petrušić. Ovaj aktivist iz Kaštel Lukšića vodi gerilsku kampanju na društvenim mrežama gdje se “vrti” i njegov predizborni spot, a o razlozima za kandidaturu govorio je za teleskop.hr.

Tko je zapravo izazivač Bože Petrova?

Moje ime je Bruno Petrušić. Sretan sam muž jedne žene i ponosni otac petero djece. Teolog sam po struci, društveni aktivist u duši i uskoro ozbiljni političar, voljom članica i članova Mosta.

Zašto ste se odlučili kandidirati za predsjednika Mosta?

Odlučio sam se kandidirati zbog lošeg unutarstranačkog stanja, gotovo na svakom području (međuljudski odnosi, odnos prema članstvu, demokratičnost procesa donošenja odluka, transparentnost…). Kao član Glavnog odbora stranke od 2017. godine upozoravam vodstvo (Božo Petrov i Nikola Grmoja) da jednostavno srljaju bez ikakvog cilja, strategije, smisla.

Kad sam vidio, skupa s drugim (tada još uvijek) članovima Glavnog odbora, da se ni zaključci tog najvišeg operativnog tijela ne poštivaju (nakon EU izbora u lipnju 2019. smo donijeli zaključak o izvanrednim unutarstranačkim izborima do kraja godine) i nakon ove blamaže oko pregovora s Domovinskim pokretom, jednostavno sam odlučio ponuditi članovima sebe, svoja znanja, vještine i vrijeme kako bih, zajedno s njima, promijenio Most.

Kako Božo Petrov vodi Most?

Božo Petrov ne vodi Most. On putem sanira štetu koju je sam (uz svesrdnu asistenciju Nikole Grmoje) prouzročio svojim nekompetentnim upravljanjem ljudima i stranačkim procesima.

Što najviše zamjerate Boži Petrovu?

Ništa mu ja ne zamjeram. Ja samo ukazujem na njegove pogreške (pa i prije nego ih on napravi, primjerice, kada smo na Glavnom odboru razgovarali o predsjedničkim kandidatima i razvoju situacije u pregovorima s Miroslavom Škorom). No, on uopće ne želi uvažiti utemeljene argumente kada mu ih prezentiraš. Mislim da je greškama došao kraj i da kompetentniji ljudi trebaju voditi Most. A ljudi, vjerujte mi, ima.

Zašto se do sada članstvo nije bunilo?

Članstvo se bunilo, ali svi su svjesni da je Most važan i potreban Hrvatskoj. Zato nitko nije izlazio (pa ni ja sam, ranije) u javnost sa svim problemima. Osobno sam nastojao riješiti stvari “unutar kuće”, ali nema volje da se stvari mijenjaju. Ovi izbori za predsjednika Mosta su zadnji pokušaj promjene. Oni članovi koji više to nisu mogli podnijeti (a ukazivali su na greške) su se pasivizirali i odustali od politike. Drugi koji nisu htjeli šutjeti, maknuti su u stranu.

Promatračima sa strane Most izgleda kao jedna dosta zatvorena struktura. Kakva su Vaša iskustva kao člana i aktivista?

Most jest dosta zatvorena struktura, dijelom i zbog bivšeg statuta. Sad smo promijenili statut pa su stvari ostale iste. Grmoja se posljednjih mjeseci hvali kako Mostu pristupaju na stotine mladih ljudi, a onda (nakon promjene statuta) učlani njih 80. Pa zašto ih nije onda učlanio u stranku, kad su ljudi već iskazali volju i interes? Nije ih učlanio zato jer bi onda moja kandidatura (kao i kandidatura drugih koji “nisu na liniji Velikog Vođe”) bila puno “opasnija” za njega i Božu. No, i ovako mi se svakodnevno javlja sve veći broj članova koji mi iskazuju podršku.

Od 585 članova njih je 190 iz Metkovića, od kojih sam dobio “čak” sedam potpisa za svoju kndudaturu. Mogu reći da sam kandidat ostatka Hrvatske.
Pogledajte predizborni spot Brune Petrušića.

Kratke crtice iz njegove biografije

Rođen sam u Jajcu (BiH 1986. godine), te sam s roditeljima, bratom i tek rođenom sestrom, 1992., pobjegao dvadesetak dana prije pada Jajca. Od tada mi je Dalmacija dom u kojem podižem sada vlastitu obitelj.

Suprugu sam upoznao na jednoj duhovnoj obnovi u Loretu, te smo se nakon samo šest mjeseci poznanstva i vjenčali. Zajednički život je počeo u jesen 2008. godine, a od tada smo se četiri puta širili, spremni učiniti to još koji puta…

Teologiju sam upisao nakon gimnazije, 2005. godine i završio u roku s diplomskim radom na temu “Fenomen novog ateizma: Primjer jedne ideološko-svjetonazorske interpretacije evolucije” kod prof. Nikole Bižace, koji mi je sada i mentor doktorske radnje u kojoj se bavim ključnim filozofom Novog ateizma, Danielom Dennettom. Kod istog profesora sam obranio licencijatski rad “Evolutivno tumačenje čovjekove sviejsti i religija kod Daniela Dennetta” u siječnju 2015. godine.

Ono što me, uz akademsku telogiju, iznimno zanima jest filozfija uma i filozofija znanosti, epistemiologija, (su)odnos prirodnih znanosti, filozofije i teologije (posebno u kontekstu teme stvaranja), umjetnost, kultura, politika i društveni i medijski svijet suvremenog društva i čovjeka.

Dnevnik.ba