Predsjednik SDA Bakir Izetbegović u razgovoru za MTV Igman odlučio je progovoriti o svojoj ulozi u ratnom Sarajevu, te onome što je radio u predratnim godinama. Odgovorio je i na pitanje da li se krio u trezoru tijekom opsade glavnog grada BiH, a ispričao je i s kim je organizirao naoružavanje grada. Izetbegović se dotakao i aktualnog nezadovoljstva unutar SDA.
Izetbegović, između ostalog, navodi da nema stvari koju je jedan muškarac dužan raditi kada su njegov narod i zemlja napadnuti, a da on to nije radio.
"Dakle, nijedne. Ni one najteže, najopasnije, gdje se glava gubi. I to više puta. Ne vjerujem da je iko osim Željka Komšića, od ovih visokorangiranih političara, to radio što sam ja radio. Ali dio Bošnjaka voli da cijepa svojima dlaku na četvero. Naravno da nisam bio u trezoru", odgovorio je Izetbegović, prenosi Klix.
Zatim je vratio sjećanja u 1986. godinu.
"Ja sam 1986. godine počeo ljudima govoriti da će biti rata u BiH. Ni danas ne znam objasniti na bazi čega je to bilo. To je bio jedan iracionalan osjećaj, neka intuicija, na bazi onoga što sam čitao i što se dešavalo. Reakcije ljudi su bile vrlo loše na te moje prognoze, ali desilo se poslije", ispričao je.
Zatim je kazao da je racionalna procjena bila da će Bošnjaci doživjeti pokolj jer nisu mogli da se obrane. Kaže da je stalno inzsistirao na tome da se narod naoružava narod.
"Gnjavio sam rahmetli Aliju s tim. Onda sam počeo sam to da radim. On je držao skupove i govore, a ja sam bio dole u masi i upoznavao ljude. One borbenije i mi smo pravili faktički organizaciju. Bitnije je da deset borbenih ljudi, organiziranih, hoće da se bore, nego da imate stotine ili tisuću koji će predati puške kada se zapuca", rekao je prvi čovjek SDA.
Od njemačke vojske kupljena odjeća za borce u patikama
Kaže da se poslije sa mnogim od tih "borbenijih" ljudi kasnije politički razišao, ali je odlučio reći neka od imena.
"Hoću da spomenem Kerima Lučarevića, Senada Šahinnpašića, Emina Švrakića, s kojima sam takve stvari radio. Poslije tijekom rata Safeta Oručevića. Da nije bilo tih hrabrih pojedinaca koji su nalazili načine da se naoružamo i organiziramo, ko zna na što bi to sve ličilo. To je išlo paralelno organizacija sa ovim što su radili Alija i regularna vlast. I onda se to tako nastavilo i u ratu", rekao je.
Izetbegović kaže da je nalazio načine da opremi i pomogne borbene jedinice u Sarajevu za koje je vidio da se bore.
"1992. godine dolazi zima i ljudi su u patikama u rovovima. Tada smo Šahinpašić i ja napravili akciju da se od vojske Njemačke, od viškova koje su oni prodavali na tone i na kilu, za nekih desetak milijuna maraka kupi sve što je trebalo da se naša vojska obuče pred rat. Danas pitam ljude: ‘Sjećate li se onih njemačkih džempera?‘, oni kažu: ‘Sjećam se, imao sam i ja jedan‘. Ali se onda to pretvorilo u trač. Od toga da je Senad Šahinpašić neki švercer i tako dalje. Mi smo to nabavili za 10 milijuna. Ja sam našao te pare preko nekih prijatelja muslimana. To je bilo probijanje embarga. Ljudi koji su to radili u Njemačkoj su poslije toga otišli u zatvor, ali mi smo tu stvar uradili. Prije rata sa HVO-om smo to provukli i naše ljude utoplili. Dakle, brinuo sam se na takav način za Armiju", rekao je.
Ističe da rat nije proveo u rovovima, ali dodaje da je znao otići i po tri-četiri kilometra u tuđu teritoriju.
Dnevnik.ba