"Reagiranje na neistine gospodina Zlatka Lagumdžije iznesene u emisiji PRESSING, emitiranoj 16.prosinca 2020. godine s početkom u 21:00 na N1 televiziji.
Poštovani, nemam namjeru pisati o iznesenim političkim stavovima i promišljanjima ovog, u najmanju ruku, neupućenog bivšeg dužnosnika, no imam pravo osvrnuti se na neistine iznesene o meni osobno.
Riječ je o komentaru na temu izbora članova Predsjedništva BiH tijekom kojeg (od 35. minute) gospodin Lagumdžija kaže, citiram: „ Većina Hrvata je bila protiv njega. Tada Čoviću i HDZ-u nije smetalo da pričaju o nelegitimnom Ivi Miri Joviću kojega su izabrali Bošnjaci“. Nebuloze na ovu i slične teme, klevete na račun mene, gospodina Čovića i brojnih drugih ljudi se nastavljaju.
Međutim, ono što me kao čovjeka, znanstvenika pa i bivšeg političara koji je odgovorno i s najboljim namjerama, u skladu sa zakonima, obnašao sve dužnosti, najviše zasmetalo je izgovorena „tvrdnja“ koja nema veze s činjenicama ni istinom.
Upravo je politička praksa koju je Lagumdžija provodio od 2000. godine podrazumijevala majoriziranje Hrvata u BiH. U slučaju koji opisuje to pak nije mogao jer je Zakon bio vrlo jasan! Izbori za upražnjeno mjesto člana Predsjedništva BiH u Parlamentu su bili igrokaz u organizaciji Lagumdžije i njegove stranke SDP-a. Nakon smjene Ante Jelavića s mjesta člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda "TUĐOM" voljom ( isključivo Bošnjaka) je biran pokojni Jozo Križanović (SDP) bez i jednoga glasa Hrvata.
Međutim, ja nisam imao takav put do mjesta člana Predsjedništva BiH.
Na izborima 2002. godine bio sam na listi HDZ-a BiH i glasovima u biračkom tijelu Hrvata dobio povjerenje i ušao u Zastupnički Dom Parlamenta BiH (jedan od 5 zastupnika iz HDZ-a BiH )
Godine 2004. usvojen je "Zakon o popuni upražnjenog mjesta člana Predsjedništva BiH"
Člankom 5. je regulirano da se upražnjeno mjesto popunjava iz iste političke stranke, točnije iz Zastupničkog doma PS BIH. Više je nego jasno kako sam osobno, kao i stranka iz koje dolazim imao legalitet i legitimitet Hrvata u BiH.
Člankom 6. navedenog Zakona je propisano da se kod izbora popune upražnjenog mjesta člana Predsjedništva BiH BROJE SAMO GLASOVI ZA, što je apsurd jer nema glasova protiv, niti glasova suzdržanih. Znajući za ove odrednice, zastupnici su glasovali ( samo zastupnici iz FBiH imaju pravo glasa) na način da sam imao jedan glas protiv (gospodin Vinko Zorić). To što su ZA podigli ruke i zastupnici iz reda bošnjačkog naroda nije imalo nikakvu ulogu u mom izboru. PONAVLJAM, JEDAN GLAS JE, PO NAVEDENOM ZAKONU, BIO DOVOLJAN ZA MOJ IZBOR. Znači, gospodin Križanović je izabran nelegalno i nelegitimno, nije imao „iza sebe“ hrvatsko glasačko tijelo niti je u Parlamentu dobio i jedan glas Hrvata. Lagumdžija je mogao majorizirati Hrvate tada jer nije bio donesen spomenuti Zakon po kojemu sam ja osobno izabran.
O izboru Komšića kasnije nije potrebno trošiti riječi, mada i na tim izborima (2006.) sam osvojio više od 50% glasova Hrvata nego svi ostali zajedno koji su se natjecali za mjesto hrvatskog člana Predsjedništva.
U uvjerenju da ćete u narednoj emisiji spomenuti moju reakciju,
Želim Vam svako dobro
Prof dr. sc. Ivo Miro Jović"
Dnevnik.ba