Piše: Nedim Pobrić, Faktor.ba
Dragan Čović se baš trudi da što više oteža svoju poziciju. Nakon što je partnerstvom sa Miloradom Dodikom i brojnim opstrukcijama, poput onemogućavanja potpisivanja ugovora države i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, “isposlovao” sebi mandat van Predsjedništva BiH, Čović ulaže sve svoje kapacitete da stranku kojom predsjedava liši pozicije u vlasti nakon Općih izbora 2022. godine.
Svjesno srljanje u taj epilog, uprkos vrlo upitnoj svrsishodnosti takvih namjera, bilo bi jedino smisleno objašnjenje dvogodišnje opstrukcije uspostave nove federalne izvršne vlasti. Kao da je Čović osjetio da mu to nije dovoljno, pa je odlučio dodatno iritirati Bošnjake odlaskom u Beograd na sastanak sa Miloradom Dodikom i Aleksandrom Vučićem.
Vrlo je teško pronaći osobu obdarenu razumom koja bi kao tačnu prihvatila informaciju da je na sastanku razgovarano o evropskim integracijama regije i njenom ekonomskom oporavku. Upitnost vjerodostojnosti takvih tvrdnji nije samo posljedica loših iskustava nakon sastanaka iz prošlosti u sličnim formatima već i direktnih posljedica prethodnih dogovora Čovića i Dodika po državu BiH.
Nije baš najbolje Čović shvatio ni posljednje poruke Evropske komisije, koja je, uprkos diplomatskim naporima iz susjedne Hrvatske, sa nulom pomnožila potrebe HDZ-a BiH, koje nisu našle mjesto u prioritetima za našu zemlju.
U okolnostima uvjetovanim opstrukcijama i blokadama kao jedinom političkom doktrinom, Čović očigledno ne pronalazi adekvatan izlaz iz postojeće situacije, iako je on i više nego očigledan. O izbornom zakonodavstvu u BiH, pa i o onim izmjenama za koje je zainteresiran HDZBiH, ne odlučuju Beograd ili Zagreb, a ne odlučuje samostalno ni koalicija Dodika i Čovića. Bez konsenzusa sa probosanskim političkim snagama, zadovoljavanje političkih interesa HDZ-a BiH u bilo kakvom obimu nije moguće, dok izostanak takvog konsenzusa, uz sve postojeće pretpostavke, tu stranku vodi u opozicione klupe.
Već je 2018. godine ovakva politika koštala Dragana Čovića mjesta u Predsjedništvu BiH, a nakon Općih izbora 2022. godine bi ista ta politika mogla lišiti HDZBiH mjesta u Vladi FBiH. Upravo je 2018. godine pokazala da se izbori u BiH mogu održati i provesti sa postojećim zakonodavnim okvirom, lišenim dijela koji se odnosi na popunjavanje Doma naroda Parlamenta FBiH.
O načinu popunjavanja Doma naroda odluku donosi Centralna izborna komisija (CIK) BiH, nad kojom HDZBiH i SNSD više nemaju efektivnu kontrolu i ne mogu utjecati na donošenje neustavne odluke prema kojoj se u izračunu mandata koriste rezultati Popisa stanovništva iz 2013. godine. Mogućnost da će novi saziv CIK-a donijeti drugačiju odluku je izvjesna, što bi, u kombinaciji sa nešto drugačijim etničkim sastavom listi probosanskih stranaka za kantonalne skupštine, moglo značiti i gubitak “kontrolnog paketa” kojeg HDZBiH ima u Domu naroda i koji toj stranci garantira učešće u vlasti.
Šest od ukupno 17 delegata u Klubu Hrvata dovoljno je da se predloži predsjednik FBiH, a zatim i da se izglasa novi saziv Vlade FBiH. Dakle, šest delegata u Klubu Hrvata koji nemaju člansku karticu HDZ-a BiH u praksi bi moglo značiti vlast bez te stranke.
Istovremeno se značajnije mijenja i “omjer snaga” u Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) BiH, u kojem strukture bliske HDZ-u BiH i SNSD-u gube potrebnu većinu za suvereno kadroviranje i upravljanje pravosudnim sistemom.
To, s druge strane, u praksi ograničava i prostor za izborne manipulacije, poput manipulacija biračkim spiskovima za glasanje iz inostranstva, kojima dominiraju fiktivno prijavljeni birači iz Srbije i Hrvatske. Takve aktivnosti su u mnogome utjecale na rezultat Općih izbora 2018. godine.
Sve te okolnosti, a koje ne podrzumijevaju stranačku strukturu upravnih i nadzornih odbora javnih preduzeća u Kantonu Sarajevo na kojima insistiraju pojedine stranke koje se deklariraju kao probosanske, dovele su HDZBiH u vrlo nezahvalnu poziciju u kojoj im čak ni tradicionalne blokade, opstrukcije i ucjene ne mogu pomoći u zadovoljavanju stranačkih interesa.
Jedini za HDZBiH razuman izlaz iz postojeće situacije je konsenzus koji će podrazumijevati drugačiji model izbora članova Predsjedništva BiH i popunjavanja Doma naroda FBiH, ali sa uvođenjem simetrije u nadležnostima između Doma naroda FBiH i Vijeća naroda RS-a, na način da se ovom zakonodavnom domu u FBiH uskrati mogućnost odlučivanja u pitanjima koje nemaju veze sa nacionalnim interesima, kao što je to, primjera radi, Zakon o igrama na sreću.
Dnevnik.ba