Zvjezdoznanci su među prvima koji su se poklonili tek rođenom Isusu. Izgled zvjezdanog neba ljudima u prošlosti je bio važniji nego danas, kada je nebo zastrto zagađenjem umjetne rasvjete.
Piše: Anto Ivić, Hrvatski Medijski Servis
Pučka kreativnost opisala je praćenje mjesečevih mijena tako što luk Mjeseca poput slova „D“ pokazuje da Mjesec „deblja“ i od mlađaka se bliži uštapu (punom Mjesecu), a oblika „C“ da „crkava“, odnosno bliži se posljednjoj četvrti. U skladu s mijenama Mjeseca i prividnim kretanjem Sunca, ljudi su načinili kalendar. Datum Božića povezan je sa zimskim suncostajom i danom na koji su Rimljani slavili Sol Invictus (nepobjedivo Sunce) kao simbol rađanja i vječnog života.
U drevnim kulturama i vjerovanjima, Mjesec je bio jednako važan, a ponekad i važniji od Sunca. Nazivi dana u tjednu u suvremenim jezicima pokazatelj su nekadašnjeg značaja nebeskih tijela, napose Sunca i Mjeseca (npr. engl. sunday, monday; njem. sontag, montag; franc. lundi; tal. lunedi). Među narodima koji su koristili simbole nebeskih tijela bili su i Hrvati.
Prikazi mladog mjeseca i zvijezde sačuvani su na najstarijim hrvatskim kovanicama, srebrnim frizaticima, koje je kovao hrvatski herceg Andrija, suvladar ugarsko-hrvatskog kralja 1196.–1204. (kasnije kralj 1205.–1235.).
Andrijini nasljednici, banovi u sjevernoj Hrvatskoj sa sjedištem u Zagrebu, latinski zvanoj Sclavonia, kovali su banski denar od prve polovice 13. do druge polovice 14. st. Na prednjoj strani bila je kuna, a na stražnjoj križ s dvjema okrunjenim glavama–ugarsko-hrvatskog kralja i vladara na hrvatskom prostoru.
Uz križ i ljiljane, prikazani su mladi mjesec i šestokraka zvijezda. Dok su jedni smatrali da je riječ o zvijezdi Danici, drugi autori su je definirali kao Sunce, posebno što su u drugoj varijanti kovanica na tom mjestu krugovi. Simboli polumjeseca i zvijezde (Sunca) su elementi kovanica i pojedinih europskih grofovskih obitelji u 12. st.
Kamen
Jedan od najstarijih gradskih grbova ima Varaždin, a dodijelio mu ga je 1464. kralj Matija Korvin. Među drugim elementima, na središnjoj crvenoj gredi su zlatni, lijevo zvijezda, a desno mjesec. Sačuvani kameni reljefni grb Zagreba iz 1499. pokazuje iste simbole. Prema aktualnom Statutu Grada Zagreba, sastavni dio grba su zlatna/žuta šestokraka zvijezda i srebrni/bijeli polumjesec.
Simbolika kulta mjeseca i sunca bila je raširena kod Indoeuropljana. Kultovi solarnih i lunarnih božanstva postojali su i kod dalekoistočnih naroda. Kod starih Grka, Mjesec je gospodar života. Polumjesec je čest na rimskim nadgrobnim stelama Panonije. Vrlo zastupljeni motivi na nadgrobnim spomenicima iz srednjeg vijeka, bilizima ili mramorima, koje danas zovemo stećcima, predstavljaju polumjesec i zvijezdu, odnosno Sunce.
Takvi prikazi se susreću i na antropomorfnom nadgrobnom spomeniku iz osmanskog razdoblja – „bosanskom križu“, kako ga naziva Ivan Lovrenović, predstavljajući veliki broj njih u istoimenoj monografiji. Znakovi mjeseca i sunca, odnosno zvijezda uklesavani su ne samo na katoličkim križevima središnje Bosne već i drugih krajeva BiH i Hrvatske, uglavnom Dalmacije.
Koža
Solarni i lunarni simboli na kamenim nadgrobnicima nemaju veze s islamskim obilježjima. To pokazuju i tetovaže Hrvata katolika tijekom osmanskog razdoblja. Praksa je nastavljena i poslije, pa se još uvijek mogu vidjeti kod poneke starije žene u Bosni. Nastojeći sačuvati kršćanski identitet u doba nasilnog otimanja djevojaka i prevjeravanja na islam, starije žene su curicama „sicanjem“ (tetoviranjem), uglavnom ruku, iscrtavale različite simbole. Dominantno su to bili križevi različitih oblika, ali isto tako i znakovi zvijezde, Sunca i Mjeseca.
Platno i papir
Poslije poraza Osmanlija kod Lepanta 1571., a za Hrvate napose važnog onog kod Siska 1593., probudila se nada da je Osmanlije moguće pobijediti i protjerati iz Europe. U skladu s tim, u oživljenoj heraldici tzv. ilirskih grbovnika, javlja se ideje o uspostavi Ilirije (na prostoru antičke pokrajine), koja naravno u svom središtu ima Bosnu. Tako su nastali grbovi Ilirije i Bosne s polumjesecom i zvijezdom. Precrtavani su i u kasnije grbovnike, poput Fojničkog. Bez obzira na to što se ne radi o heraldičkoj povijesnoj utemeljenosti iz srednjeg vijeka, ovi motivi nisu bili nepoznati.
Tvorci Korjenić-Neorićeva grbovnika iz 1595. označili su Gospu kao zaštitnicu imaginarnog „Ilirskoga Carstva“. Stoga Mate Božić ukazuje da s velikom sigurnošću lunarno-stelarni par u grbu Ilirije potječe iz kršćanske, točnije biblijske simbolike. Mlađak i zvijezda se odnose na motive Žene Apokalipse iz biblijske knjige Otkrivenja („Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda“), odnosno Gospe Olovske.
Čudotvorna slika Gospe Olovske štovana je još od kraja 14. st. Predstavljala je najznamenitije Bogorodičino svetište na Balkanu do uništenja 1704. godine (obnovljeno je u vrijeme austro-ugarske vlasti). Dodatak nazubljenih prečki s crnačkim glavama, bio je izraz težnji za oslobođenjem Bosne od Turaka.
Motiv srebrenog polumjeseca i zvijezde na crvenoj podlozi korišten je kao nacionalni simbol ilirskog pokreta sredinom 19. stoljeća.
Premda s promijenjenom bojom pozadine, polumjesec i zvijezda ugrađeni su u krunu suvremenog grba Republike Hrvatske.
Dnevnik.ba