- Knjige su pisane slobodnim stihom, u njima ima poneka rima i to je to. Radi se o poeziji, a poezija je sve oko nas i sve u nama tako da se ima o čemu pisati, nikada nije sve ispjevano. "Ušutkajte pjesnika i bit će manje riječi među nama, manje slučajnog sjaja, manje tajanstvenog leta. Sigurniji bit će trenutak, a izgubljeno bit će doba", to je pjesma Vlade Gotovca i, po mom mišljenju, moto cijele poezije - kazao je Žužul.
Imotski, odakle i sam dolazi, nazvao je gradom pjesnika.
- Ondje gdje su veliki pjesnici poput Gotovca, Raosa, Tina Ujevića, Gudelja i Štambaka je uistinu nešto posebno, to nema jedna cijela država - kazao je Žužul.
Ante Žužul, pjesnik i esejist, rođen je 8. lipnja 1946. u Grubinama kod Imotskog gdje i danas živi. Osnovnu školu završio je u Krivodolu 1961. godine, a trgovinsku školu 1963. u Splitu.
Poeziju i eseje objavljivao je u mnogim časopisima i tjednicima, a pjesme su mu prevođene na slovenski, njemački i hebrejski jezik, te su uvrštene u više antologija i školskih čitanki. Preko 40 godina bavio se knjižarstvom, vodio je knjižaru NZMH u Imotskom, a član Društva hrvatskih književnika (DHK) postao je 1988. godine.
Iako je njegova poezija nastala pored generacijskih utjecaja, u njoj se vide tragovi srodnih senzibiliteta hrvatskih i inozemnih klasika: Kranjčevića, Vidrića, Ujevića, Šimića, Matoša, Kamova, Kaštelana, Šopa, Miljkovića, Lorke, Heinea, Goethea, Jesenjina i drugih.
Dnevnik.ba