Ali ono što postoji i nije izmišljeno su ogromna financijska sredstva na namjenskom računu za Zaštitu i spašavanje, koja su zamirisala gradskoj upravi pa ovim silnim sastancima misle stvoriti dojam da se kao nešto radi, a usput da štogod ušićare.
Iz gradske uprave tvrde kako su „odobrena financijska sredstva za nabavku neophodnog materijala za prevenciju razvoja zaraznih bolesti“, uslijed nagomilanog otpada. Zakon jasno definira kako se troše ova sredstva: mora postojati Program razvoja zaštite i spašavanja, gdje je predviđena mogućnost aktualne anarhije sa otpadom, pa tek onda na osnov odluke Vlade sredstva smiju biti prebačena službama CZ za tu namjenu. Niti jedan od ovih uvjeta nije zadovoljen. Želi se iskoristiti trenutna situacija za nenamjensko i netransparentno trošenje novca.
Rješenje problema odlaganja otpada u Mostaru nije blokiranje deponija i/ili preseljenje na drugu lokaciju. To je samo preseljavanje problema, ne rješavanje. Problem je količina i vrsta otpada. Da bi se taj problem riješio, potrebno je da proizvodimo manje otpada i usvojimo sustave selektivnog odvajanja otpada, kako bi otpad postao resurs, a ne bomba. No, to je sve proces koji se može implementirati tek nakon izbora novog gradskog vijeća. Mi imamo sada problem grada okovanog smećem! Kako to riješiti?
Imamo presedan iz 2008. Tada je gradsko vijeće donijelo odluku o obavljanju komunalne djelatnosti. Članak 4. odluke glasi: „Izuzetno djelatnosti individualne i zajedničke komunalne potrošnje, koje iz opravdanih razloga ne mogu kvalitetno i na vrijeme obavljati gospodarska, mogu obavljati: pravna i fizička lica registrirana za obavljanje komunalnih djelatnosti kojima odlukom Gradonačelnika bude povjereno obavljanje komunalnih djelatnosti nakon provedenog javnog nadmetanja.”
Uz sve ovo, imamo Zakon o komunalnim djelatnostima, što je domena županijskog ministarstva prostornog uređenja. Samo kada bi se poštovao taj zakon i kada bi Suad Hasandedić radio svoj posao, riješio bi se problem ne samo otpada u Mostaru nego i preko 1000 ilegalnih deponija u HNŽ-u koje je detektirao Zavod za javno zdravstvo. HRS je više puta postavljao zastupnička pitanja na ovu temu, bez ikakvog odgovora. Na prvom sljedećem zasjedanju Skupštine HNŽ tražiti ćemo da se ovo pitanje stavi na dnevni red sljedeće Skupštine HNŽ-a.
Dakle, umjesto protuzakonitog angažiranja CZ, gradonačelnik može angažirati i privatnu kompaniju registriranu za obavljanje komunalnih djelatnosti. HRS je prije par mjeseci sugerirao gradskoj upravi ovo rješenje, na koje nisu imali sluha. Na našu inicijativu, održali smo prethodno sastanak sa vlasnikom jedne od tvrtki registriranih za obavljanje komunalnih djelatnosti, vlasnik ima (kratkoročno) rješenje za čišćenje grada od otpada, čak uz problem blokiranog Uborka. Sve to za grad i HNŽ neznatne iznose novaca, koji se mogu naći ili prenamjenom proračunskih sredstava Grada, ako ne to onda iz pričuva HNŽ-a. Ako ne iz ova dva izvora, sredstva se mogu povući i s federalne razine. Pozivamo kolege novinare, upitajte gradsku upravu grada zašto odbijaju na ovaj način TRENUTNO riješiti problem otpada, dok se ne nađe DUGOROČNO sustavno rješenje? Drugo pitanje, neka nam se još jednom pojasni kako je moguće da je samo Mostar okovan otpadom, a ne i druge općine koje odlažu otpad na Uborku?
Pozivamo gradsku upravu grada Mostar i nadležne institucije da krenu raditi svoj posao i da se drže okvira zakona. Za svaki problem postoji rješenje, ako postoji volja da se ono pronađe, navodi se u priopćenju Gradskog odbora HRS-a Mostar.
Dnevnik.ba