U Članku 10 Odluke Ustavni sud: „zapaža da iz okolnosti konkretnog predmeta proizlazi da su osporene mjere kojima je apelantima kao osobama sa prebivalištem u HNK bilo zabranjeno napuštanje mjesta prebivališta, nesumnjivo u trenutku njihove primjene predstavljale „miješanje“ u pravo apelanata na slobodu kretanja u smislu članka II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 4. uz Europsku konvenciju i da su apelanti prema tome imali osnov za tvrdnju da su žrtve uslijed primjene navedenih zapovijedi kao općih akata. Zbog toga je bilo osnova za tvrdnju da u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini“.
Drugim riječima, Ustavni sud potvrđuje ozbiljno kršenje ljudskih prava. Ustavni sud dalje nastavlja „Međutim, imajući u vidu činjenicu da su Zapovijedi od 9. i 10. travnja 2020. godine stavljene van snage 23. travnja 2020. godine, odnosno da su prestale postojati odluke zbog kojih su apelanti podnijeli apelaciju, smatra se da su nastupile izmijenjene pravne okolnosti u odnosu na osporene zapovijedi, pa apelanti i osobe koje su bile u relevantno istoj situaciji nisu više žrtve primjene spornih zapovijedi“, zbog čega se priziv odbija.
Prema tome, apsolutna je neistina kako je Ustavni sud „u cijelosti odbacio priziv“, kako tvrde iz Vlade HNŽ, nego baš suprotno, Ustavni sud je u potpunosti potvrdio ono što nam je bio cilj: dokazati protuzakonito djelovanje Stožera CZ i kršenje ljudskih prava. Slijedom ove Odluke, HRS će uputiti službenu notu Tužiteljstvu za ocjenu opravdanosti pokretanja istražnih radnji i kaznenih postupaka protiv osoba koje su, kako kaže Ustavni sud „nesumnjivo u trenutku njihove primjene predstavljale „miješanje“ u pravo na slobodu kretanja“.
Na napade na Slavena Raguža na osobnoj razini, ne želimo i nećemo odgovarati, stoji u priopćenju HRS-a.
Dnevnik.ba