Himalajski ledenjaci se tope brže od očekivanog. Indija je u velikoj opasnosti

Prema izvješću globalne konzultantske tvrtke Systemiq, himalajski ledenjaci danas gube masu 65 posto brže nego prije deset godina. Ti su nalazi objavljeni nakon razornih poplava u Nepalu i Tibetu, u kojima je poginulo više od 1300 ljudi, što dodatno naglašava rastuće opasnosti zbog brzih promjena u himalajskom okolišu, piše BBC.

Od procijenjenih 40.000 ledenjaka u regiji Himalaja-Karakorum, detaljno se i kontinuirano prati samo njih 21. Taj nedostatak nadzora posebno je problematičan jer se fizički krajolik mijenja velikom brzinom. Povlačenjem ledenjaka nastaju sve veća jezera koja zadržavaju nestabilne naslage stijena i leda. Istodobno, zatopljenje destabilizira permafrost, trajno smrznuto tlo koje se otapa s porastom temperatura, kao i visinske planinske padine. U izvješću stoji da to povećava vjerojatnost pojave lančanih prirodnih nepogoda.

Visok rizik za Indiju

U Indiji već postoje dokazi o razmjerima tog rizika. Iako Himalaja zauzima oko 18 posto indijskog kopna, na tu regiju otpada čak 35 posto svih prirodnih katastrofa u zemlji. Vlada je u srpnju izvijestila parlament da je 56 ledenjačkih jezera klasificirano kao jezera "vrlo visokog rizika". Ta je procjena donesena nakon znanstvene analize 189 visokorizičnih jezera u indijskom dijelu Himalaje provedene 2025. godine. Središnja komisija za vode prati 2485 ledenjačkih jezera većih od 10 hektara u svim himalajskim riječnim slivovima u Indiji.

Himalaja je već iskusila razorne posljedice probijanja prirodnih brana ledenjačkih jezera. Godine 2023. izlijevanje ledenjačkog jezera u Sikkimu usmrtilo je najmanje 70 ljudi i uzrokovalo veliku štetu na cestama, mostovima i hidroelektranama. Slična katastrofa u Uttarakhandu 2021. odnijela je više od 200 života nakon što je golema poplava protutnjala dolinama Rishiganga i Dhauliganga.

Opasnost, međutim, nije ograničena samo na iznenadne poplave. Himalaja je golem prirodni vodovodni sustav koji napaja rijeke o kojima ovise stotine milijuna ljudi diljem južne Azije. Međunarodni centar za integrirani razvoj planina (ICIMOD) navodi da se u većini riječnih slivova Hindukuša i Himalaje takozvani "vrhunac vode" očekuje oko sredine stoljeća.

To je točka u kojoj otjecanje vode iz ledenjaka doseže svoj maksimum, nakon čega slijedi pad jer ledenjaci gube previše mase. Novo istraživanje toj ovisnosti o vodi pridaje i veliku ekonomsku važnost. Procjenjuje se da vode s Himalaje podupiru oko 20 posto indijskog BDP-a jer omogućuju uzgoj pšenice, riže i čaja, rad hidroelektrana te razvoj vjerskog turizma. Unatoč tome, planinske savezne države zadržavaju tek oko pet posto te vrijednosti.

Velike posljedice

"Himalaja je 'treći pol'. Za razliku od Arktika ili Antarktike, u podnožju ovog pola žive stotine milijuna ljudi", rekao je ekonomist Lord Nicholas Stern, predsjednik Grantham instituta za istraživanje klimatskih promjena i okoliša. "Riječ je o nacionalnoj i međunarodnoj infrastrukturi", izjavio je i upozorio da se ekosustav koji je podupire "približava točki s koje nema povratka".

Nisu svi uzroci topljenja ledenjaka izvan kontrole regije. Istraživanje tvrtke Systemiq procjenjuje da je otprilike trećina topljenja himalajskih ledenjaka uzrokovana crnim ugljikom. Većina te čađe potječe iz ciglana u nizinama. Čestice čađe koje se talože na snijegu i ledu upijaju više sunčeve svjetlosti i tako ubrzavaju topljenje. Za razliku od globalnih emisija stakleničkih plinova, zagađenje crnim ugljikom problem je na koji Indija i njezini susjedi mogu izravno utjecati, tvrdi se u izvješću.

"Himalaja se približava kritičnoj točki, a ugroženi su milijuni života i sredstava za život", rekla je Arushi Chopra, viša direktorica u Systemiqu i glavna autorica izvješća. "Ledenjaci se tope brže nego prije deset godina."

Nužna rješenja

Izvješće predlaže deset prioritetnih promjena, od smanjenja emisija crnog ugljika i proširenja nadzora ledenjaka do poboljšanja sustava ranog upozoravanja i promjene načina razvoja turizma u planinama. Jedan od prioriteta je jačanje spremnosti na katastrofe.

Vlade bi se trebale unaprijed dogovoriti o mjerama koje će poduzeti kada se pojave opasnosti, od evakuacije do zaštite osjetljive infrastrukture. Drugi je prioritet preispitivanje turizma. Indijski dio Himalaje godišnje posjeti oko 400 milijuna turista. Istraživači tvrde da bi se cilj trebao pomaknuti s maksimalnog broja posjetitelja prema stvaranju vrijednosti koja se zadržava i ponovno ulaže u lokalnu zajednicu.

Pema Gyamtsho, glavni direktor ICIMOD-a, rekao je da rizici postaju sve složeniji. "Ledenjaci se povlače, permafrost i visoke planinske padine sve su nestabilniji, a zajednice i infrastruktura nizvodno suočavaju se s rastućim opasnostima od složenih, lančanih nepogoda", izjavio je. Gyamtsho je naglasio da takve opasnosti "ne poštuju državne granice i nijedna ih zemlja ne može riješiti sama". Zbog toga su prekogranični nadzor, razmjena informacija o rizicima, sustavi ranog upozoravanja i zajednička ulaganja postali hitno potrebni, ne samo radi spašavanja života, već i radi zaštite gospodarstava o kojima ovise stotine milijuna ljudi.