Heroina o kojoj se premalo govori: 32. obljetnica pogibije Ljiljane Zrno

Ljiljana Zrno, među suborcima poznata kao Ljilja Šuička, bila je medicinska sestra-tehničarka i pripadnica saniteta HVO brigade „Kralj Tomislav“. Kao mlada djevojka vratila se iz Osijeka u rodnu Šujicu, u Galečić, te se dragovoljno uključila u obranu hrvatskog naroda. Za nju nije postojala zapreka – do ranjenika je dolazila gdje god se nalazili, vođena isključivo humanošću, odgovornošću i ljubavlju prema domovini.

Na Oklajnici, 1993. godine, na jedan od najtragičnijih dana brigade „Kralj Tomislav“, Ljiljana Zrno mučki je ubijena u zasjedi pripadnika Armije BiH, zajedno s Ivanom Radošem iz Omolja i Ivanom Petrovićem Džajom iz Studenih Vrila. Iako je bila nenaoružana i obavljala sanitetsku dužnost, ubijena je rafalima na licu mjesta. Bio je to napad na sanitet, čin koji prema međunarodnom ratnom pravu predstavlja ratni zločin, no za taj zločin do danas nitko nije optužen niti je odgovarao.

Zapovjednik zdravstvene službe brigade, dr. Josip Perić – Ćoza, koji je s Ljiljanom bio od prvoga dana pa do njezine smrti, svjedoči kako je ona za vojnike bila istodobno majka, sestra i medicinska sestra, simbol požrtvovnosti koji je nadahnjivao sve oko sebe. Unatoč tome, njezina žrtva nikada nije institucionalno prepoznata u mjeri koju zaslužuje.

Ljiljana je odrasla u brojnoj i skromnoj obitelji, u kojoj se o njezinoj pogibiji nikada nije govorilo kao o tragediji, nego kao o ponosu. Godinu dana nakon njezine smrti obitelj je dobila nećakinju koja s ponosom nosi njezino ime, kao trajni znak sjećanja i poštovanja. Druga nećakinja krenula je Ljiljaninim putem te danas radi kao medicinska sestra, svjedočeći kako se njezina žrtva nastavlja živjeti kroz obitelj.

Posebno je važno istaknuti kako je Ljiljanina sestra Lucija Mioč, koja je u našem prilogu svjedočila o sestrinoj pogibiji i obiteljskoj boli, preminula u travnju ove godine, čime je ova obljetnica dodatno obilježena tugom, ali i dostojanstvom s kojim je obitelj Zrno desetljećima nosila svoj križ.

Žrtva Ljiljane Zrno ostaje trajni podsjetnik na hrabrost, humanost i veličinu običnih ljudi koji su u najtežim trenucima pokazali iznimnu snagu. Njezino ime i djelo obvezuju – da se istina pamti, pravda traži i da nove generacije znaju kakvu su cijenu slobode platili oni koji se nisu dvoumili kada je bilo najteže.

Prošlogodišnji prilog kolegice Maje Šimić pogledajte u nastavku: